NTEU_TestSet.hr

Korisnici u Marakeškom ugovoru su osobe koje su slijepe, osobe koje imaju oštećenje vida koje nije moguće popraviti tako da vidna funkcija bude u osnovi istovjetna onoj koju ima osoba koja nema takvo oštećenje, osobe koje imaju perceptivne smetnje ili poteškoće u čitanju, uključujući disleksiju ili bilo kakve druge poteškoće u učenju zbog kojih u biti ne mogu čitati tiskana djela u istoj mjeri kao osobe koje nemaju takve smetnje ili poteškoće te osobe koje zbog fizičkog hendikepa nisu u stanju držati knjigu ili rukovati njome ili fokusirati ili pomicati oči u mjeri u kojoj bi se u načelu omogućilo čitanje, u mjeri u kojoj zbog tih oštećenja ili smetnji ili poteškoća te osobe u biti ne mogu čitati tiskana djela u istoj mjeri kao osobe koje nemaju takva oštećenja ili smetnje ili poteškoće.
Osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i dalje se suočavaju s mnogim preprekama pri pristupu knjigama i drugom tiskanom materijalu zaštićenima autorskim pravom i srodnim pravima.
Potreba za povećanjem broja djelâ i drugih predmeta zaštite u dostupnim formatima koji su raspoloživi tim osobama te za znatnim poboljšanjem optjecaja i širenja takvih djela i drugih predmeta zaštite prepoznata je na međunarodnoj razini.
Prema Mišljenju Suda Europske unije 3/15 [4] iznimke od ili ograničenja autorskog prava i srodnih prava za izradu i širenje primjeraka u dostupnim formatima određenih djela i drugih predmeta zaštite predviđeni Marakeškim ugovorom moraju se provesti u okviru područja usklađenog Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća [5].
Isto vrijedi i za sustave izvoza i uvoza predviđene tim ugovorom u mjeri u kojoj im je cilj u konačnici dati ovlaštenje za priopćavanje javnosti ili distribuciju, na državnom području jedne stranke, primjeraka u dostupnom formatu objavljenih na državnom području druge stranke bez pribavljanja pristanka nositelja prava.
Cilj je Direktive (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća [6] na usklađen način provesti obveze koje Unija mora ispuniti na temelju Marakeškog ugovora kako bi se poboljšala raspoloživost primjeraka u dostupnom formatu za korisnike u svim državama članicama Unije i optjecaj tih primjeraka na unutarnjem tržištu te se njome od država članica zahtijeva uvođenje obvezne iznimke od određenih prava koja su usklađena pravom Unije.
Cilj je ove Uredbe u korist korisnika provesti obveze na temelju Marakeškog ugovora koje se odnose na sustave izvoza i uvoza primjeraka u dostupnom formatu za nekomercijalne potrebe između Unije i trećih zemalja koje su stranke Marakeškog ugovora te ujednačeno utvrditi uvjete takvog izvoza i uvoza u okviru područja usklađenog direktivama 2001/29/EZ i (EU) 2017/1564 kako bi se osiguralo da se te mjere dosljedno primjenjuju na cijelom unutarnjem tržištu te da se njima ne ugrožava usklađivanje isključivih prava i iznimaka iz tih direktiva.
Ovom bi Uredbom trebalo osigurati da se primjerci u dostupnom formatu knjiga, uključujući e-knjige, periodičnih publikacija, novina, časopisa i drugih djela u pisanom obliku, zabilježba koje uključuju notne zapise i drugog tiskanog materijala, među ostalim u zvučnom formatu, bilo digitalnom ili analognom, koji su izrađeni u bilo kojoj državi članici u skladu s nacionalnim odredbama donesenima na temelju Direktive (EU) 2017/1564, mogu distribuirati, priopćiti ili staviti na raspolaganje korisniku ili ovlaštenom subjektu, kako su navedeni u Marakeškom ugovoru, u trećim zemljama koje su stranke Marakeškog ugovora.
Dostupni formati uključuju, na primjer, Braillevo pismo, uvećani font slova, prilagođene e-knjige, zvučne knjige i radijsko emitiranje.
Uzimajući u obzir „nekomercijalni cilj Marakeškog ugovora” [7], distribuciju, priopćavanje javnosti ili stavljanje na raspolaganje javnosti primjeraka u dostupnom formatu osobama koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima ili ovlaštenim subjektima u trećoj zemlji trebali bi vršiti samo na neprofitnoj osnovi ovlašteni subjekti s poslovnim nastanom u državi članici.
Ovom Uredbom trebalo bi također, u nekomercijalne svrhe i u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima, korisnicima u Uniji i ovlaštenim subjektima s poslovnim nastanom u državi članici omogućiti uvoz iz treće zemlje primjeraka u dostupnom formatu izrađenih u skladu s provedbom Marakeškog ugovora i pristup njima.
Trebalo bi omogućiti da ti primjerci u dostupnom formatu budu u optjecaju na unutarnjem tržištu pod jednakim uvjetima kao i primjerci u dostupnom formatu izrađeni u Uniji u skladu s Direktivom (EU) 2017/1564.
Kako bi se poboljšala raspoloživost primjeraka u dostupnom formatu i spriječilo neovlašteno širenje djelâ ili drugih predmeta zaštite, ovlašteni subjekti koji se bave distribucijom, priopćavanjem javnosti ili stavljanjem na raspolaganje javnosti primjeraka u dostupnom formatu trebali bi ispunjavati određene obveze.
Potrebno je poticati inicijative država članica za promicanje ciljeva Marakeškog ugovora i razmjenu primjeraka u dostupnom formatu s trećim zemljama koje su stranke tog ugovora te za pružanje potpore ovlaštenim subjektima u pogledu razmjene i stavljanja na raspolaganje informacija.
Takve inicijative mogle bi uključivati izradu smjernica ili najboljih praksi o izradi i širenju primjeraka u dostupnom formatu uz savjetovanje s predstavnicima ovlaštenih subjekata, korisnika i nositelja prava.
Ključno je da svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe bude u skladu s temeljnim pravima, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), te je od iznimne važnosti da svaka takva obrada bude i u skladu s direktivama 95/46/EZ [8] i 2002/58/EZ [9] Europskog parlamenta i Vijeća kojima se uređuje obrada osobnih podataka, kako je mogu provoditi ovlašteni subjekti u okviru ove Uredbe i pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebno nezavisnih javnih tijela koja imenuju države članice.
Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom („UNCRPD”), čija je Unija stranka, osobama s invaliditetom jamči se pravo pristupa informacijama i obrazovanju te pravo na sudjelovanje u kulturnom, ekonomskom i društvenom životu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Stranke UNCRPD-a obvezne su poduzeti sve odgovarajuće korake, u skladu s međunarodnim pravom, kako bi osigurale da propisi kojima se štite prava intelektualnog vlasništva ne budu neopravdana ili diskriminatorna prepreka za pristup osoba s invaliditetom kulturnim dobrima.
Na temelju Povelje zabranjuju se svi oblici diskriminacije, među ostalim na osnovi invaliditeta, te Unija priznaje i poštuje pravo osoba s invaliditetom na mjere čiji je cilj osiguravanje njihove neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice.
S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest provedbu obveza na temelju Marakeškog ugovora u pogledu izvoza i uvoza između Unije i trećih zemalja koje su stranke Marakeškog ugovora primjeraka u dostupnom formatu određenih djela i drugih predmeta zaštite, u korist korisnika i u nekomercijalne svrhe, te utvrđivanje uvjeta takvog izvoza i uvoza, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
Uredbom (EU) 2016/1139 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđen je višegodišnji plan za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkome moru („plan”).
Svrha je tog plana doprinijeti postizanju ciljeva zajedničke ribarstvene politike te, posebno, osigurati da se iskorištavanjem živih morskih bioloških resursa populacija lovljenih vrsta obnavlja i održava iznad razine koja omogućuje proizvodnju najvišeg održivog prinosa (NOP).
U članku 1. Uredbe (EU) 2016/1139 utvrđeni su dotični riblji stokovi na Baltiku, uključujući stok haringe u Botničkome moru i stok haringe u Botničkom zaljevu.
Kako bi se zaštitila puna reproduktivna sposobnost tih stokova, u prilozima I. i II. toj uredbi utvrđene su određene referentne točke očuvanja, uključujući raspone ribolovne smrtnosti i referentne točke biomase stoka u mrijestu.
Znanstvena procjena stoka haringe u Botničkome moru i stoka haringe u Botničkom zaljevu koju je 2017. provelo Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) pokazala je da su ta dva stoka slična.
Stoga je ICES ta dva stoka spojio u jedan, izmijenio granice područja njegove geografske distribucije i ponovno procijenio raspone ribolovne smrtnosti s obzirom na NOP te odgovarajuće referentne točke očuvanja.
Stoga se definicije i brojčane vrijednosti stokova razlikuju od onih utvrđenih u članku 1. Uredbe (EU) 2016/1139 i njezinim prilozima I. i II..
Člankom 5. stavkom 6. Uredbe (EU) 2016/1139 predviđeno je da Komisija, ako na temelju znanstvenog savjeta smatra da referentne točke očuvanja iz priloga II. toj uredbi više ne odražavaju točno ciljeve plana, te točke može hitno podnijeti na reviziju Europskom parlamentu i Vijeću.
Primjereno je hitno izmijeniti članak 1. stavak 1. točke (e) i (f) te priloge I. i II. Uredbi (EU) 2016/1139 kako bi se osiguralo da ribolovne mogućnosti za odgovarajuće stokove budu utvrđene u skladu s ažuriranim referentnim točkama očuvanja.
Uredbu (EU) 2016/1139 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Prilog III. Uredbi (EU) br. 211/2011 mijenja se kako slijedi:
Tekst izjave o zaštiti osobnih podataka iz predloška obrasca izjave o potpori na kraju dijela A zamjenjuje se sljedećim:
„Izjava o zaštiti osobnih podataka: u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka vaši osobni podaci navedeni u ovom obrascu upotrijebit će se samo za potporu inicijativi i staviti na raspolaganje nadležnim nacionalnim tijelima za potrebe provjere i potvrđivanja.
Imate pravo zatražiti od organizatora ove inicijative pristup svojim osobnim podacima, njihov ispravak, brisanje ili ograničavanje njihove obrade.
Organizatori će zadržati vaše podatke najviše 18 mjeseci nakon datuma registracije predložene građanske inicijative odnosno mjesec dana nakon podnošenja inicijative Komisiji, ovisno o tome što nastupi ranije.
Podaci se mogu zadržati dulje od navedenog roka u slučaju upravnog ili pravnog postupka, najviše tjedan nakon dana zaključenja navedenih postupaka.
Ne dovodeći u pitanje druge upravne ili pravne lijekove, svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu tijelu za zaštitu podataka, posebno u državi članici u kojoj je njegovo uobičajeno boravište, radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako smatra da se obradom njegovih osobnih podataka krši Opća uredba o zaštiti podataka.
Organizatori građanske inicijative voditelji su obrade u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka i može ih se kontaktirati s pomoću podataka za kontakt iz ovog obrasca.
Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka (ako on postoji) dostupni su na internetskoj stranici ove inicijative u registru Europske komisije, kako je navedena u ovom obrascu.
Podaci za kontakt nacionalnog tijela koje će primiti i obrađivati vaše osobne podatke te podaci za kontakt nacionalnih tijela za zaštitu podataka dostupni su na: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/data-protection.”;
Uredbom Vijeća (EZ) br. 1683/95 [2] propisan je jedinstveni obrazac za vize.
Trenutačni zajednički dizajn naljepnice vize, koji je u optjecaju 20 godina, smatra se dovedenim u pitanje zbog ozbiljnih slučajeva krivotvorenja i prijevara.
Stoga bi trebalo uspostaviti novi zajednički dizajn s modernijim sigurnosnim značajkama kojima će se povećati sigurnost naljepnice vize i spriječiti krivotvorenje.
Na zahtjev Irske ili Ujedinjene Kraljevine, Komisija bi trebala sklopiti odgovarajući dogovor o razmjeni tehničkih informacija s državom članicom koja je podnijela zahtjev za potrebe izdavanja nacionalnih viza te države članice.
Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.
Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ [3]; Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.
Ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2005. te članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2011.
U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine [5], koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ [6].
U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine [7] iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ [8].
U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu sklopljenom između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine [9], koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU [10].
rad protupožarne pumpe u nuždi, s dva protupožarna crijeva spojena na glavni požarni vod dok je u funkciji,
ispitivanje rada daljinskoga gašenja dovoda goriva u kotlove, glavne i pomoćne strojeve te zaustavljanje ventilatora,
ispitivanje naprava za daljinsko i lokalno zatvaranje protupožarnih zaklopki,
ispitivanje sustava za otkrivanje požara i sustava za uzbunjivanje,
ispitivanje ispravnosti zatvaranja požarnih vrata,
rad kaljužnih pumpi,
zatvaranje vodonepropusnih pregradnih vrata, lokalno i daljinski,
vježbu kojom se pokazuje da su ključni članovi posade upoznati s planom kontrole oštećenja,
spuštanje najmanje jedne brodice za prikupljanje i jedne brodice za spašavanje u more, pokretanje i ispitivanje njihova motora i kormilarskog sustava te vraćanje tih brodica na njihovo mjesto na brodu,
provjeru inventara svih brodica za spašavanje i za prikupljanje,
ispitivanje kormilarskog stroja i pomoćnog kormilarskog uređaja broda ili plovila.
Inspekcijski pregledi usmjereni su na upoznatost članova posade sa sigurnosnim postupcima, postupcima u slučaju nužde, održavanjem, radnom praksom, sigurnošću putnika, postupcima na zapovjedničkom mostu i postupcima u vezi s teretom i vozilima, te na njihovu učinkovitost u primjeni tih postupaka.
Provjerava se sposobnost pomoraca da razumiju, a prema potrebi i izdaju, naredbe i upute te da izvještavaju na zajedničkom radnom jeziku koji se navodi u brodskom dnevniku.
Provjeravaju se isprave kojima se dokazuje da su članovi posade uspješno prošli posebno osposobljavanje, a osobito:
sustavi osiguranja depozita na koje su prešla prava i obveze osiguranih deponenata u slučaju insolventnosti.
Države članice osiguravaju da, za subjekte iz članka 1. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d), redovne neosigurane tražbine u njihovim nacionalnim propisima kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti imaju viši red prvenstva od neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
i. izvorni ugovorni rok dospijeća dužničkih instrumenata iznosi najmanje godinu dana;
dužnički instrumenti ne sadržavaju ugrađene izvedenice i sami nisu izvedenice;
relevantna ugovorna dokumentacija i, prema potrebi, prospekt u vezi s izdavanjem izričito upućuju na niži red prvenstva na temelju ovog stavka.
Države članice osiguravaju da neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 2. točkama (a), (b) i (c) ovog stavka imaju viši red prvenstva u njihovim nacionalnim propisima kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti od tražbina koje proizlaze iz instrumenata iz članka 48. stavka 1. točaka od (a) do (d).
Ne dovodeći u pitanje stavke 5. i 7. države članice osiguravaju da se njihovi nacionalni propisi kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti, kako su doneseni 31. prosinca 2016., primjenjuju na rangiranje u redovnom postupku u slučaju insolventnosti neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koje su subjekti iz članka 1. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d) ove Direktive izdali prije datuma stupanja na snagu odredaba kojima se u nacionalno pravo prenosi Direktiva (EU) 2017/2399 Europskog parlamenta i Vijeća.
Ako je država članica nakon 31. prosinca 2016. i prije 28. prosinca 2017. donijela nacionalne propise kojima se uređuje rangiranje u redovnom postupku u slučaju insolventnosti neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata izdanih nakon datuma početka primjene takvih nacionalnih propisa, stavak 4. ovog članka ne odnosi se na tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata izdanih nakon datuma početka primjene tih nacionalnih propisa ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
u skladu s tim nacionalnim propisima neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji ispunjavaju uvjete utvrđene u točki (a) ovog podstavka u redovnom postupku u slučaju insolventnosti imaju viši red prvenstva od tražbina koje proizlaze iz instrumenata iz članka 48. stavka 1. točaka od (a) do (d).
Na datum stupanja na snagu odredaba kojima se u nacionalno pravo prenosi Direktiva (EU) 2017/2399 neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata iz prvog podstavka točke (b) imaju isti red prvenstva kao i one iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te stavka 3. ovog članka.
Za potrebe stavka 2. točke (b) i stavka 5. prvog podstavka točke (a) podtočke ii. dužničke instrumente s promjenjivom kamatnom stopom koja se temelji na široko korištenoj referentnoj stopi i dužničke instrumente koji nisu iskazani u domaćoj valuti izdavatelja, pod uvjetom da su glavnica, otplata i kamate iskazani u istoj valuti, ne smatra se dužničkim instrumentima s ugrađenim izvedenicama samo zbog tih obilježja.
Države članice koje su prije 31. prosinca 2016. već donijele nacionalne propise kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti prema kojima se redovne neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koje su izdali subjekti iz članka 1. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d) dijele u dva ili više različitih redova prvenstva, ili prema kojima je red prvenstva redovnih neosiguranih tražbina koje proizlaze iz tih dužničkih instrumenata promijenjen u odnosu na sve ostale redovne neosigurane tražbine s istim redom prvenstva, mogu predvidjeti da dužnički instrumenti s najnižim redom prvenstva među tim redovnim neosiguranim tražbinama imaju isti red prvenstva kao i tražbine koje ispunjavaju uvjete iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te stavka 3. ovog članka.
Sve globaliziranija proizvodnja zahtijeva izradu dosljednog okvira kojim se olakšavaju tumačenje i povezivanje statistika iz različitih područja.”;
u cilju 2.1.1., drugi stavak mijenja se kako slijedi:
i. druga alineja zamjenjuje se sljedećim:
izradom pokazatelja o dohotku, potrošnje i bogatstva po kućanstvima i usklađivanjem agregata nacionalnih računa s podacima iz istraživanja o kućanstvima ili administrativnim podacima,”;
jačanjem povezanosti s nacionalnim računima u područjima socijalne zaštite, zdravlja i obrazovanja,
izradom okvira za mjerenje kvalitete života kojim će se ojačati aspekt kućanstava u nacionalnim računima,
izradom pokazatelja povezanih s inicijativom ‚BDP i šire’ kojima se mjere održivost okoliša i vanjski učinci iz perspektive nacionalnih računa,”;
nakon pete alineje umeću se sljedeće alineje:
daljnjim razvojem pravodobnih socijalnih pokazatelja, među ostalim naprednih tehnika za kratkoročno prognoziranje (nowcasting) i brze procjene,
podupiranjem međunarodne razmjene makroekonomskih podataka s ciljem smanjenja opterećenja izrađivača podataka i poboljšanja dostupnosti usporedivih i usklađenih podataka korisnicima,
razvojem i usklađivanjem prikupljenih pokazatelja nejednakosti u dohotku i bogatstvu,
mjerenjem i analizom rodne nejednakosti, uključujući razlike u plaćama,”;
u cilju 2.1.2. drugi stavak zadnja alineja zamjenjuje se sljedećim:
dostupnošću i proširenjem harmonizirane statistike o cijenama stambenih jedinica za sve države članice.”;
Aktualni jedinstveni obrazac boravišnih dozvola, koji se upotrebljava 20 godina, ne može se više smatrati sigurnim zbog ozbiljnih slučajeva krivotvorenja i prijevara.
Stoga bi trebalo uspostaviti novi zajednički oblik boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja s modernijim zaštitnim elementima radi povećanja sigurnosti boravišnih dozvola i sprečavanja krivotvorenja.
Državljani trećih zemalja koji posjeduju valjanu boravišnu dozvolu izrađenu u jedinstvenom obrascu koju je izdala jedna od država članica koje schengensku pravnu stečevinu primjenjuju u cijelosti primjenjuju imaju pravo slobodnog kretanja u trajanju do 90 dana unutar schengenskog područja, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete ulaska iz Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća [3] (Zakonik o schengenskim granicama).
Zakonodavstvom Unije o ulasku i boravku državljana trećih zemalja utvrđeni su mehanizmi kojima se odobravaju dodatna prava na mobilnost, s posebnim uvjetima za ulazak i boravak u državama članicama koje obvezuje ta pravna stečevina.
Boravišne dozvole koje se izdaju u skladu s tim zakonodavstvom upotrebljavaju jedinstveni obrazac utvrđen u Uredbi (EZ) br. 1030/2002.
Stoga, kako bi se nadležnim tijelima omogućila identifikacija državljana trećih zemalja koji bi mogli imati koristi od tih posebnih prava na mobilnost, važno je da su na tim boravišnim dozvolama jasno prikazani relevantni unosi kao što su „istraživač”, „student” ili „ICT” u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije.
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.
S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li provesti ovu Uredbu u svojem nacionalnom pravu.
U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.
Kako bi se državama članicama omogućilo iskorištavanje postojećih zaliha boravišnih dozvola, trebalo bi predvidjeti prijelazno razdoblje u kojem je državama članicama dopušteno upotrebljavati stare boravišne dozvole.
Za Vijeće
Stajalište Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 26. lipnja 2018.
Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane (SL L 161, 29.5.2014., str. 3.).
Odluka Vijeća 2002/639/EZ od 12. srpnja 2002. o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Ukrajini (SL L 209, 6.8.2002., str. 22.).
Odluka br. 646/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o pružanju makrofinancijske pomoći Ukrajini (SL L 179, 14.7.2010., str. 1.).
Odluka Vijeća 2014/215/EU od 14. travnja 2014. o pružanju makrofinancijske pomoći Ukrajini (SL L 111, 15.4.2014., str. 85.).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o utvrđivanju ustroja i rada Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).
Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 od 25. svibnja 2009. o osnivanju Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja (SL L 145, 10.6.2009., str. 10.).
Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).
Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).
Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE
Europski parlament, Vijeće i Komisija podsjećaju da je preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći da zemlja korisnica poštuje djelotvorne demokratske mehanizme – uključujući višestranački parlamentarni sustav – i vladavinu prava te da jamči poštovanje ljudskih prava.
Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje prate ispunjavanje tog preduvjeta tijekom cijelog ciklusa makrofinancijske pomoći Unije.
Na temelju Uredbe (EU) br. 258/2014 Europskog parlamenta i Vijeća [3], Zaklada za međunarodne standarde financijskog izvještavanja („Zaklada za MSFI”), koja je pravni sljednik Zaklade odbora za međunarodne računovodstvene standarde, te Odbor za nadzor javnog interesa (PIOB) koriste se sufinanciranjem Unije u obliku bespovratnih sredstava za poslovanje do 31. prosinca 2020.
Na temelju Uredbe (EU) br. 258/2014, Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) koristila se sufinanciranjem Unije u obliku bespovratnih sredstava za poslovanje do 31. prosinca 2016.
Komisija je 12. studenoga 2013. objavila izvješće Philippea Maystadta, posebnog savjetnika povjerenika za unutarnje tržište i usluge („izvješće posebnog savjetnika”) u kojem je iznio moguće reforme upravljanja EFRAG-a usmjerene jačanju doprinosa Unije razvoju međunarodnih računovodstvenih standarda.
Komisija je pomno pratila provedbu reforme upravljanja EFRAG-a te je propisno obavijestila Europski parlament i Vijeće o napretku u tom pogledu.
U skladu s tim primjereno je nastaviti financiranje EFRAG-a za razdoblje od 2017. do 2020. radi ostvarivanja dugoročnih ciljeva programa Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije.
Odbor EFRAG-a, u kojem su uravnoteženo zastupljeni javni i privatni interesi, trebao bi osigurati da se njegovi članovi obvežu djelovati u europskom javnom interesu.
Pozivaju se Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europska središnja banka da aktivno doprinesu radu Odbora EFRAG-a u mjeri u kojoj je to moguće.
Komisija bi trebala jedanput godišnje podnositi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o glavnim postignućima i aktivnostima EFRAG-a u prethodnoj godini.
Tim bi izvješćem trebalo ispitati i razvoj događaja u pogledu kriterija proširenog javnog dobra i pružiti detaljan pregled razvoja događaja u području međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI).
Računovodstvenim standardima ne bi se smjelo ugroziti financijsku stabilnost u Uniji ni kočiti gospodarski razvoj Unije.
U pogledu razvoja MSFI-ja, PIOB-a i EFRAG-a, godišnje izvješće Komisije trebalo bi se odnositi i na daljnje postupanje u odnosu na preporuke Europskog parlamenta i njihovu provedbu.
Osim toga, Zaklada za MSFI, PIOB i EFRAG potiču se da redovito, najmanje jedanput godišnje, sudjeluju u saslušanjima koja organizira Europski parlament s ciljem pružanja cjelovitog pregleda razvoja događaja u području međunarodnih standarda financijskog izvještavanja i međunarodnih revizijskih standarda.
Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala pružati više redovitih informacija o zajedničkim naporima Zaklade za MSFI, PIOB-a i EFRAG-a s obzirom na to da ta tri tijela sufinancira Unija i da imaju iste ciljeve.
Komisija bi također trebala razmotriti moguće promjene u radu i statusu FRAG-a kao privatnopravne osobe u dugoročnom razdoblju.
S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest povećanje proračuna za program Unije za razdoblje od 2017. do 2020. radi podupiranja aktivnosti EFRAG-a koje doprinose ostvarenju ciljeva politike Unije u pogledu financijskog izvještavanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
S ciljem osiguravanja kontinuiteta financiranja EFRAG-a, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu na dan objave i trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2017.,
Cilj je da sankcije imaju snažan učinak odvraćanja na potencijalne počinitelje, s učinkom u cijeloj Uniji.
Države članice trebale bi osigurati da se činjenica da je kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije, kako je definirana u Okvirnoj odluci Vijeća 2008/841/PUP [10], smatra otegotnom okolnosti u skladu s primjenjivim pravilima uspostavljenima u okviru njihovih pravnih sustava.
Trebale bi osigurati da je sucima otegotna okolnost na raspolaganju za ocjenjivanje prilikom izricanja kazne počiniteljima, iako suci nisu obvezni uzeti tu otegotnu okolnost u obzir prilikom izricanja kazne.
Države članice nisu obvezne predvidjeti otegotnu okolnost kada su u nacionalnom pravu kaznena djela, kako su definirana u Okvirnoj odluci 2008/841/PUP, kažnjiva kao zasebna kaznena djela te to može dovesti do strožih sankcija.
Posebno uzimajući u obzir mobilnost počinitelja i prihoda od nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa Unije, kao i složenost prekograničnih istraga koje su posljedica toga, svaka država članica trebala bi uspostaviti svoju sudbenost kako bi mogla suzbijati takve aktivnosti.
Svaka država članica time bi trebala osigurati da njezina sudbenost obuhvaća i kaznena djela počinjena upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije kojoj se pristupilo s njezina državnog područja.
S obzirom na mogućnost višestrukih sudbenosti za prekogranična kaznena djela obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, države članice trebale bi osigurati da se načelo ne bis in idem u potpunosti poštuje prilikom primjene nacionalnog prava kojim se prenosi ova Direktiva.
Države članice trebale bi utvrditi pravila u vezi s rokovima zastare koja su potrebna kako bi im se omogućilo suzbijanje nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa Unije.
U slučaju kaznenih djela kažnjivih najvišom sankcijom od najmanje četiri godine kazne zatvora, rok zastare trebao bi biti najmanje pet godina od počinjenja kaznenog djela.
Time se ne bi smjelo dovoditi u pitanje države članice koje ne određuju rokove zastare za istragu, kazneni progon i izvršenje.
Ne dovodeći u pitanje pravila o prekograničnoj suradnji i uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima te druga pravila predviđena pravom Unije, posebno Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća [11], potrebno je predvidjeti odgovarajuće odredbe za suradnju kako bi se osiguralo djelotvorno djelovanje protiv kaznenih djela definiranih u ovoj Direktivi koja štetno utječu na financijske interese Unije, uključujući razmjenu informacija između država članica i Komisije, kao i tehničku i operativnu pomoć koju Komisija pruža nadležnim nacionalnim tijelima u mjeri u kojoj im je to potrebno radi lakše koordinacije njihovih istraga.
Takva pomoć ne bi trebala obuhvaćati sudjelovanje Komisije u istražnim postupcima ili postupcima progona pojedinačnih kaznenih predmeta koje provode nacionalna tijela.
Revizorski sud i revizori odgovorni za reviziju proračunâ institucija, tijela, ureda i agencija Unije trebali bi obavješćivati Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i druga nadležna tijela o svakoj činjenici koja bi mogla predstavljati kazneno djelo u skladu s ovom Direktivom, a države članice trebale bi osigurati da nacionalna revizijska tijela, u smislu članka 59. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, čine isto, u skladu s člankom 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013.
Komisija bi trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o mjerama koje su države članice poduzele radi usklađivanja s ovom Direktivom.
Izvješću se prema potrebi mogu priložiti prijedlozi kojima se u obzir uzima mogući razvoj događaja, posebno u odnosu na financiranje proračuna Unije.
Konvenciju bi trebalo zamijeniti ovom Direktivom za države članice koje obvezuje ova Direktiva.
Za potrebe primjene članka 3. točke 4. podtočke (d) Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća [12] upućivanje na ozbiljnu prijevaru koja štetno utječe na financijske interese Unije kako je definirana u članku 1. stavku 1. i članku 2. stavku 1. Konvencije trebalo bi smatrati prijevarom koja štetno utječe na financijske interese Unije kako je definirana u članku 3. i članku 7. stavku 3. ove Direktive ili, u pogledu kaznenih djela protiv zajedničkog sustava PDV-a, kako je definirana u članku 2. stavku 2. ove Direktive.
Pravilna provedba ove Direktive u državama članicama uključuje obradu osobnih podataka od strane nadležnih nacionalnih tijela te razmjenu takvih podataka među državama članicama, s jedne strane, i među nadležnim tijelima Unije, s druge strane.
Obrada osobnih podataka na nacionalnoj razini među nadležnim nacionalnim tijelima trebala bi biti uređena pravnom stečevinom Unije.
Razmjena osobnih podataka među državama članicama trebala bi se provoditi u skladu s Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća [13].
Ako institucije, tijela, uredi i agencije Unije obrađuju osobne podatke, trebala bi se primjenjivati Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća [14] ili, ako je primjenjivo, drugi pravni akti Unije koji uređuju obradu osobnih podataka od strane tih tijela, ureda i agencija, kao i primjenjiva pravila o tajnosti sudskih istraga.
Njome ne bi trebalo utvrđivati nikakve obveze u pogledu obračunavanja ili izvješćivanja za privatne stranke, uključujući poljoprivrednike i šumare.
Sektor LULUCF, uključujući poljoprivredno zemljište, ima izravan i znatan učinak na biološku raznolikost i usluge ekosustava.
Stoga je važan cilj politika koje se odnose na taj sektor da zajamče usklađenost s ciljevima strategije Unije za biološku raznolikost.
U tom bi sektoru trebalo poduzeti mjere za provedbu i potporu u odnosu i na ublažavanje klimatskih promjena i na prilagodbu njima.
Također bi trebalo osigurati usklađenost zajedničke poljoprivredne politike i ove Uredbe.
Svi sektori trebaju dati svoj ravnopravan doprinos u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Močvarna zemljišta djelotvorni su ekosustavi za skladištenje ugljika.
Stoga bi se zaštitom i obnovom močvarnih zemljišta mogle smanjiti emisije stakleničkih plinova u sektoru LULUCF.
U tom bi kontekstu trebalo voditi računa o pročišćenoj verziji Smjernica iz 2006. Međuvladina panela o klimatskim promjenama („IPCC”) za nacionalne inventare stakleničkih plinova u vezi s močvarnim zemljištima.
Kako bi se osigurao doprinos sektora LULUCF postizanju cilja Unije za smanjenje emisija od najmanje 40 % i dugoročnog cilja iz Pariškog sporazuma, potreban je pouzdan obračunski sustav.
Kako bi se dobili točni izračuni emisija i uklanjanja u skladu sa smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006. („smjernice IPCC-a”), trebalo bi upotrebljavati godišnje prijavljene vrijednosti u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća za kategorije korištenja zemljišta i prenamjenu kategorija zemljišta, čime se pojednostavnjuju pristupi koji su se primjenjivali u skladu s UNFCCC-om i Kyotskim protokolom.
Zemljište koje se prenamijeni u drugu kategoriju korištenja zemljišta trebalo bi smatrati zemljištem u postupku prijelaza prema toj kategoriji u zadanoj vrijednosti od 20 godina prema smjernicama IPCC-a.
Države članice trebale bi moći odstupati od te zadane vrijednosti samo za pošumljena zemljišta i samo u ograničenim okolnostima za koja postoji opravdanje u smjernicama IPCC-a.
Promjene smjernica IPCC-a usvojene na Konferenciji stranaka UNFCCC-a ili Konferenciji stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma trebalo bi na odgovarajući način prikazati u zahtjevima u pogledu izvješćivanja iz ove Uredbe.
U međunarodno dogovorenim smjernicama IPCC-a navodi se da se emisije od izgaranja biomase mogu smatrati jednakima nuli u energetskom sektoru pod uvjetom da se takve emisije obračunavaju u sektoru LULUCF.
Budući da se emisije od izgaranja biomase u Uniji trenutačno smatraju jednakima nuli u skladu s člankom 38. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i odredbama iz Uredbe (EU) br. 525/2013, usklađenost sa smjernicama IPCC-a bila bi stoga osigurana samo ako se takve emisije precizno odražavaju u ovoj Uredbi.
Emisije i uklanjanja iz šumskog zemljišta ovise o nizu prirodnih okolnosti, dinamičnim značajkama šuma povezanima sa starošću, kao i o prošlim i sadašnjim praksama gospodarenja koje se znatno razlikuju među državama članicama.
Upotrebom bazne godine ne bi bilo moguće prikazivanje tih čimbenika i posljedičnih cikličnih utjecaja na emisije i uklanjanja ili njihove međugodišnje varijacije.
Umjesto toga odgovarajućim bi pravilima za obračun trebalo utvrditi upotrebu referentnih razina za isključivanje učinaka prirodnih značajki i značajki specifičnih za određenu zemlju.
Kako bi se zadržali ili ojačali dugoročni ponori ugljika, u referentnim razinama za šume u obzir bi trebalo uzeti svaku neuravnoteženu starosnu strukturu šuma, a budući intenzitet gospodarenja šumama ne bi bez opravdanja trebalo ograničiti.
S obzirom na posebnu povijesnu situaciju Hrvatske, u njezinoj referentnoj razini za šume moglo bi se uzeti u obzir i okupaciju njezina državnog područja, rat i poslijeratne okolnosti koje su imale utjecaja na gospodarenje šumama tijekom referentnog razdoblja.
Odgovarajućim pravilima za obračun uzimaju se u obzir načela održivog gospodarenja šumama kako su usvojena na ministarskim konferencijama o zaštiti šuma u Europi („Forest Europe”).
Komisija provedbenim aktima određuje referentni laboratorij Europske unije za newcastlesku bolest.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25.
Zadaće i dužnosti Referentnog laboratorija Europske unije za newcastlesku bolest jesu:
uz savjetovanje s Komisijom usklađivati metode koje se primjenjuju u državama članicama za dijagnosticiranje newcastleske bolesti, posebno na sljedeće načine:
i. tipizacijom, pohranom i dostavom sojeva virusa newcastleske bolesti za serološke testove i pripravu antiseruma;
dostavom standardnih seruma i drugih referentnih reagensa nacionalnim referentnim laboratorijima kako bi se standardizirali testovi i reagensi koji se upotrebljavaju u državama članicama;
uspostavom i održavanjem zbirke sojeva i izolata virusa newcastleske bolesti;
organiziranjem periodičnih komparativnih testova dijagnostičkih postupaka na razini Unije;
v. prikupljanjem i usporedbom podataka i informacija o primijenjenim dijagnostičkim metodama i rezultatima testova provedenih u Uniji;
karakterizacijom izolata virusa newcastleske bolesti najsuvremenijim dostupnim metodama kako bi se omogućilo bolje razumijevanje epidemiologije newcastleske bolesti;
praćenjem razvoja u području nadzora newcastleske bolesti, epidemiologije i prevencije te bolesti u svijetu;
održavanjem stručnog znanja o virusu newcastleske bolesti i drugim virusima kako bi se omogućila brza diferencijalna dijagnoza;
stjecanjem iscrpnog znanja o pripremi i uporabi proizvoda veterinarske imunologije koji se upotrebljavaju za iskorjenjivanje i kontrolu newcastleske bolesti;
aktivno pomagati pri dijagnosticiranju izbijanja newcastleske bolesti u državama članicama ispitivanjem primljenih izolata virusa radi potvrđivanja dijagnoze, karakterizacije i epidemioloških istraživanja;
omogućivati osposobljavanje ili dodatno osposobljavanje stručnjaka za laboratorijsku dijagnostiku radi usklađivanja tehnika u cijeloj Uniji.”.
2. Članak 19. mijenja se kako slijedi:
stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
U mjeri u kojoj je to potrebno za pravilnu primjenu mjera utvrđenih u ovom članku, države članice dostavljaju Komisiji, u okviru Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje, informacije o stanju bolesti i primijenjenim mjerama kontrole.”;
dodaje se sljedeći stavak:
Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila u pogledu informacija koje države članice trebaju dostaviti Komisiji kako je predviđeno stavkom 5. ovog članka.
3. Članak 21. zamjenjuje se sljedećim:
Uredbom (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća uspostavljen je program Kreativna Europa (2014.–2020.) za potporu europskim kulturnim i kreativnim sektorima.
Posebnost Orkestra mladih Europske unije (EUYO) leži u činjenici da je to europski orkestar koji nadilazi kulturne granice i sastavljen je od mladih glazbenika koji se biraju u skladu sa zahtjevnim kriterijima kvalitete putem postupka rigoroznih godišnjih audicija u svim državama članicama.
To je jedini orkestar u Uniji koji angažira glazbenike iz svih država članica.
Otkad je osnovan, EUYO doprinosi promicanju međukulturnog dijaloga te uzajamnog poštovanja i razumijevanja.
EUYO djeluje kao kulturni veleposlanik Unije pokazujući bogatstvo i raznolikost europskih kultura te nove talente.
Doprinosi i poznavanju europske glazbene baštine, širenju europskih djela i mobilnosti mladih talentiranih Europljana izvan nacionalnih i europskih granica.
EUYO redovito osposobljava mlade glazbenike putem programa boravka i nudi mogućnosti nastupanja, čime se jačaju njihove međunarodne karijere i razvijaju vještine pod vodstvom poznatih dirigenata.
EUYO bi trebao stalno diversificirati svoje prihode aktivnim traženjem financijske potpore iz drugih izvora osim financijskih sredstava Unije kako bi se zajamčila njegova održivost i smanjila ovisnost o financijskim sredstvima Unije.
Stoga bi EUYO trebao osigurati troškovnu učinkovitost u svojem upravljanju.
EUYO bi trebao nastojati poboljšati svoju vidljivost, među ostalim u tradicionalnim i digitalnim medijima, te nastupati na europskim događanjima i u većem broju država članica.
EUYO bi, u suradnji sa svojim nacionalnim pridruženim partnerima, trebao podizati razinu svijesti u pogledu godišnjih audicija radi postizanja uravnoteženije zastupljenosti glazbenika iz svih država članica u orkestru.
Aktivnosti EUYO-a trebale bi biti u skladu s ciljevima programa Kreativna Europa, posebno s ciljem podupiranja razvoja publike, te s prioritetima potprograma Kultura.
Stoga bi EUYO trebao aktivno sudjelovati u razvoju publike, posvećujući posebnu pažnju mladim ljudima.
EUYO je osnovan na temelju rezolucije Europskog parlamenta od 8. ožujka 1976. te je stoga poseban među europskim orkestrima.
Doprinos EUYO-a prepoznale su države članice i institucije Unije, među ostalim i niz predsjednika Komisije i Europskog parlamenta.
Zbog svojeg posebnog statusa, strateških ciljeva i aktivnosti koje premašuju interes i korist samo jedne države članice ili nekoliko njih te jasno pokazuju europsku dodanu vrijednost EUYO se kvalificira kao tijelo koje je utvrđeno temeljnim aktom u smislu članka 190. stavka 1. točke (d) Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012, čime se omogućuje dodjela bespovratnih sredstava bez poziva za podnošenje prijedloga.
EUYO-u bi trebalo iznimno odobriti financijska sredstva za razdoblje do kraja trajanja programa Kreativna Europa, odnosno do 31. prosinca 2020.
EUYO bi stoga iznimno trebalo uključiti u mjere koje ostvaruju korist od potpore iz potprograma Kultura i iz Međusektorskog potprograma u okviru programa Kreativna Europa.
Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje EUYO-a, on bi trebao moći ostvariti korist od potpore što je prije moguće, posebno za troškove nastale tijekom 2018. prije stupanja na snagu ove Uredbe.
Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati retroaktivno od 1. siječnja 2018.
Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati s ciljem zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi, osiguranja razboritog, učinkovitog i racionalnog korištenja prirodnih resursa te promicanja načelâ kružnoga gospodarstva.
Radi smanjenja regulatornog opterećenja za mala društava ili poduzeća trebalo bi uvesti pojednostavnjenje zahtjeva za izdavanje dozvola i registraciju malih društava ili poduzeća.
Izvješća o provedbi koja države članice izrađuju svake tri godine nisu se pokazala učinkovitim alatom za provjeru usklađenosti i osiguravanje kvalitetne provedbe, a njima se stvaraju nepotrebna administrativna opterećenja.
Stoga je prikladno staviti izvan snage odredbe kojima se države članice obvezuju na izradu takvih izvješća.
Umjesto toga, praćenje usklađenosti trebalo bi se temeljiti isključivo na podatcima koje države članice dostavljaju Komisiji svake godine.
Podatci koje države članice dostavljaju Komisiji neophodni su za procjenu usklađenosti država članica s pravom Unije o otpadu.
Uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o provjeri kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost podataka.
Pouzdano izvješćivanje o podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama.
Stoga bi države članice pri izvješćivanju o ostvarivanju ciljeva utvrđenih u direktivama 2000/53/EZ, 2006/66/EZ i 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća trebale primjenjivati najnovija pravila koja je osmislila Komisija i metodologiju koju su osmislila odnosna nacionalna nadležna tijela odgovorna za provedbu tih direktiva.
Hijerarhija otpada utvrđena Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća primjenjuje se kao red prvenstva u zakonodavstvu Unije o sprječavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom.
Prilikom ispunjavanja ciljeva ove Direktive države članice trebaju poduzeti potrebne mjere kako bi vodile računa o redu prvenstva hijerarhije otpada i zajamčile njihovu praktičnu provedbu.
U kontekstu Unijine obveze da prijeđe na kružno gospodarstvo, trebalo bi preispitati i, po potrebi, izmijeniti direktive 2000/53/EZ, 2006/66/EZ i 2012/19/EU, uzimajući u obzir njihovu provedbu i vodeći računa, između ostalog, o izvedivosti postavljanja ciljeva za određene materijale koji se nalaze u pojedinim tokovima otpada.
Tijekom preispitivanja Direktive 2000/53/EZ također bi trebalo obratiti pozornost na problem otpadnih vozila koja nisu uračunana, uključujući pošiljke rabljenih vozila za koje se sumnja da su otpadna vozila, te na primjenu smjernica korespondenata br. 9 o pošiljkama otpadnih vozila.
Tijekom preispitivanja Direktive 2006/66/EZ također bi trebalo uzeti u obzir tehnički razvoj novih vrsta baterija u kojima se ne koriste opasne tvari.
Kako bi se izmijenila i dopunila Direktiva 2000/53/EZ i izmijenila Direktiva 2012/19/EU, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu članka 4. stavka 2. točke (b), članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 6. i članka 8. stavka 2. Direktive 2000/53/EZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, te članka 19. Direktive 2012/19/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom.
Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2000/53/EZ u pogledu njezina članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 1.d kako su izmijenjeni ovom Direktivom, te za provedbu Direktive 2012/19/EU u pogledu njezina članka 16. stavka 9. kako je izmijenjen ovom Direktivom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.
Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno poboljšanje gospodarenja otpadom u Uniji čime bi se doprinijelo zaštiti, očuvanju i poboljšanju kvalitete okoliša te razboritoj i racionalnoj uporabi prirodnih resursa, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka mjera oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
Direktive 2000/53/EZ, 2006/66/EZ i 2012/19/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.
U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje.
Podatci za izračun trebali bi se izlučiti iz odgovarajućih baza podataka Komisije.
Unija i Ujedinjena Kraljevina utvrdile su i dogovorile metodologiju za udio u iskorištenosti za svaku pojedinačnu carinsku kvotu, u skladu sa zahtjevima članka XXVIII. GATT-a iz 1994., te bi stoga tu metodologiju trebalo u potpunosti zadržati radi osiguranja njezine dosljedne primjene.
U slučajevima kada za određenu carinsku kvotu tijekom reprezentativnog razdoblja nije zabilježena trgovina, udio u iskorištenosti za Ujedinjenu Kraljevinu trebalo bi utvrditi primjenom dvaju alternativnih pristupa.
U slučajevima kada postoji druga carinska kvota s istovjetnim opisom proizvoda, udio u iskorištenosti za tu istovjetnu carinsku kvotu trebao bi se primijeniti na carinsku kvotu za koju tijekom reprezentativnog razdoblja nije zabilježena trgovina.
U slučajevima kada ne postoji druga carinska kvota s istovjetnim opis proizvoda, formula za izračun udjela u iskorištenosti trebala bi se primijeniti na uvoz Unije u odgovarajućim tarifnim linijama izvan te carinske kvote.
Za dotične carinske kvote u području poljoprivrede potrebna pravna osnova za upravljanje carinskim kvotama nakon njihove raspodjele prema ovoj Uredbi predviđena je u člancima od 184. do 188. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.
U tom pogledu dotične količine carinskih kvota utvrđene su u dijelu A Priloga ovoj Uredbi.
To upravljanje trebalo bi se stoga provoditi uzimajući u obzir ciljeve zajedničke poljoprivredne politike, kako su utvrđeni u UFEU-u, i multifunkcionalnost poljoprivrednih aktivnosti.
Carinskim kvotama koje se odnose na većinu proizvoda ribarstva, industrijskih proizvoda i određene obrađene poljoprivredne proizvode upravlja se na temelju Uredbe (EZ) br. 32/2000.
Dotične količine carinskih kvota navedene su u Prilogu I. toj uredbi te bi taj prilog stoga trebalo zamijeniti količinama navedenima u dijelu B Priloga ovoj Uredbi.
Četirima carinskim kvotama u području ribarstva ne upravlja se u okviru Uredbe (EZ) br. 32/2000, već u okviru Uredbe Komisije (EZ) br. 847/2006, kojom se provodi Odluka Vijeća 2006/324/EZ.
Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se odredbe Uredbe (EZ) br. 847/2006 s obzirom na te četiri carinske kvote u području ribarstva prilagodile raspodijeljenim količinama utvrđenima ovom Uredbom.
Kako bi se uzelo u obzir činjenicu da su se pregovori s dotičnim članicama WTO-a odvijali istodobno s redovnim zakonodavnim postupkom za donošenje ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene dijelova A i C Priloga ovoj Uredbi u pogledu količina raspodijeljenih carinskih kvota koje su u njima popisane, kako bi se u obzir uzeli sporazumi koji su sklopljeni ili relevantne informacije koje je Komisija eventualno primila u kontekstu tih pregovora, a koje upućuju na to da je zbog određenih prethodno nepoznatih čimbenika potrebno prilagoditi raspodjelu carinskih kvota između Unije i Ujedinjene Kraljevine, uz osiguravanje dosljednosti sa zajedničkom metodologijom koja je dogovorena zajedno s Ujedinjenom Kraljevinom.
Komisiji bi također trebalo delegirati tu ovlast za donošenje akata ako takve relevantne informacije postanu dostupne iz drugih izvora zainteresiranih za određenu carinsku kvotu.
K tome, Uredbu (EZ) br. 32/2000 trebalo bi izmijeniti kako bi se Komisiji delegirala ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga I. toj Uredbi.
U skladu s načelom proporcionalnosti i s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije potrebno je i primjereno utvrditi pravila za raspodjelu carinskih kvota uključenih u raspored WTO-a za Uniju.
Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva koji se nastoje postići u skladu s člankom 5. stavkom 4. UEU-a.
U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 prestanak primjene akata utvrđen na određeni datum počinje istekom posljednjeg sata dana na koji taj datum pada.
Ova Uredba trebala bi se stoga početi primjenjivati od dana koji slijedi nakon dana na koji se Uredba (EZ) br. 32/2000 prestane primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu jer od tog dana i Unija i Ujedinjena Kraljevina moraju znati koje su njihove obveze u okviru WTO-a.
Međutim, odredbe ove Uredbe kojima se utvrđuje delegiranje ovlasti i dodjela provedbenih ovlasti trebale bi se primjenjivati od dana stupanja na snagu ove Uredbe.
Uzimajući s jedne strane u obzir postupovne zahtjeve redovnog zakonodavnog postupka i potrebu za naknadnim donošenjem provedbenih akata za primjenu ove Uredbe te s druge strane potrebu za time da se raspodijeljene carinske kvote uvedu i budu spremne za primjenu u trenutku kada Ujedinjena Kraljevina prestane biti obuhvaćena rasporedom koncesija i obveza Unije, što bi se moglo dogoditi već 30. ožujka 2019., bitno je da ova Uredba stupi na snagu što prije,
Uredba (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća značajno je izmijenjena nekoliko puta.
S obzirom na daljnje izmjene tu bi uredbu radi jasnoće trebalo preinačiti.
Željeznice su važan dio prometnih mreža Unije.
Statistika o željezničkom prijevozu robe i putnika potrebna je kako bi se Komisiji omogućilo da nadzire i razvija zajedničku prometnu politiku, kao i elemente prometa u politikama koje se odnose na regije i transeuropske mreže.
Statistika o sigurnosti željeznice također je potrebna kako bi se Komisiji omogućilo da priprema i prati djelovanje Unije u području sigurnosti prometa.
Agencija Europske unije za željeznice prikuplja podatke o nesrećama u skladu s Prilogom I. Direktivi 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zajedničkim sigurnosnim pokazateljima i zajedničkim metodama za izračunavanje troškova nesreća.
Statistika na razini Unije o željezničkom prometu također je potrebna kako bi se ispunile nadzorne zadaće utvrđene u članku 15. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2012/34/EU.
Statistiku na razini Unije o svim vrstama prijevoza trebalo bi prikupljati u skladu sa zajedničkim konceptima i standardima, s ciljem postizanja najveće moguće usporedivosti vrsta prijevoza.
Važno je izbjeći udvostručavanje posla i optimizirati upotrebu postojećih informacija kojima se može koristiti u statističke svrhe.
U tu svrhu i s ciljem pružanja lako dostupnih i korisnih informacija građanima Unije i ostalim dionicima u području sigurnosti željezničkog prijevoza i interoperabilnosti željezničkog sustava, uključujući željezničku infrastrukturu, trebalo bi uspostaviti odgovarajuće dogovore o suradnji u statističkim aktivnostima među službama Komisije i relevantnim tijelima, među ostalim na međunarodnoj razini.
Trebalo bi uspostaviti ravnotežu između potreba korisnika i opterećenja davatelja podataka pri proizvodnji europske statistike.
U svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću o iskustvu stečenom pri primjeni Uredbe (EZ) br. 91/2003 Komisija se osvrnula na činjenicu da će dugoročan razvoj događaja vjerojatno dovesti do smanjenja ili pojednostavnjenja podataka već prikupljenih u skladu s tom uredbom te da je cilj smanjiti razdoblje dostave podataka za godišnje podatke o putnicima u željezničkom prijevozu.
Komisija bi trebala nastaviti redovno izrađivati izvješća o provedbi ove Uredbe.
Istodobno postojanje željezničkih prijevoznika u privatnom i javnom vlasništvu koji djeluju na tržištu komercijalnog željezničkog prijevoza zahtijeva izričito specificiranje statističkih informacija koje bi trebali dostavljati svi željeznički prijevoznici i koje bi trebao diseminirati Eurostat.
S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno izradu zajedničkih statističkih standarda koji omogućavaju proizvodnju usklađenih podataka i koji se moraju provoditi u svakoj državi članici pod nadležnošću tijela i institucija zaduženih za proizvodnju službenih statistika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća određuje okvir za odredbe utvrđene u ovoj Uredbi.
Kako bi se uzeo u obzir razvoj događaja u državama članicama i, istodobno, očuvalo usklađeno prikupljanje podataka o željezničkom prijevozu diljem Unije te kako bi se održala visoka kvaliteta podataka koje dostavljaju države članice, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenama ove Uredbe radi prilagodbe tehničkih definicija i pružanja dodatnih tehničkih definicija.
Komisija bi trebala osigurati da se tim delegiranim aktima državama članicama ili davateljima podataka ne nametne značajno dodatno opterećenje.
Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s određivanjem informacija koje se moraju dostaviti za izvješća o kvaliteti i usporedivosti rezultata, te u vezi s aranžmanima za diseminaciju tih rezultata od strane Komisije (Eurostat).
Provedeno je savjetovanje s Odborom za Europski statistički sustav,
Popis tvari iz članka 1. točke 1. podtočke (b)
P-Metiltioamfetamin ili 4-Metiltioamfetamin, kako je navedeno u Odluci Vijeća 1999/615/PUP [1].
Parametoksimetilamfetamin ili N-metil-1-(4-metoksifenil)-2-aminopropan, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2002/188/PUP [2].
2,5-dimetoksi-4-iodofenetilamin, 2,5-dimetoksi-4-etiltiofenetilamin, 2,5-dimetoksi-4-(n)-propiltiofenetilamin i 2,4,5-trimetoksiamfetamin, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2003/847/PUP [3].
enzilpiperazin ili 1-benzil-1,4-diazacikloheksan ili N-benzilpiperazin ili benzilpiperazin, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2008/206/PUP [4].
etilmetkatinon, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2010/759/EU [5].
etil-5-(4-metilfenil)-4,5-dihidrooksazol-2-amin (4,4′-DMAR) i 1-cikloheksil-4-(1,2-difeniletil)piperazin (MT-45), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1873 [6].
etilamfetamin, kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1874 [7].
odo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamin (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamid (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovaleron (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanon (metoksetamin), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1875 [8].
5-(2-aminopropil)indol, kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1876 [9].
enil-2-(pirolidin-1-il)pentan-1-on (α-pirolidinovalorofenon, α-PVP), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2016/1070 [10].
metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoat (MDMB-CHMICA), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2017/369 [11].
N-(1-fenilpiperidin-4-il)-N-fenilakrilamid (akriloilfentanil), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2017/XXX [12].
Odluka Vijeća 1999/615/PUP od 13. rujna 1999. kojom se 4-MTA definira kao nova sintetička droga koja treba biti podložna kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama (SL L 244, 16.9.1999., str. 1.).
Odluka Vijeća 2002/188/PUP od 28. veljače 2002. o kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama vezanima za novu sintetičku drogu PMMA (SL L 63, 6.3.2002., str. 14.).
Odluka Vijeća 2003/847/PUP od 27. studenoga 2003. o kontrolnim mjerama i kaznenima sankcijama vezanim za nove sintetičke droge 2C-I, 2C-T-2, 2C-T-7 i TMA-2 (SL L 321, 6.12.2003., str. 64.).
Odluka Vijeća 2008/206/PUP od 3. ožujka 2008. o kontrolnim mjerama i kaznenim odredbama za novu psihoaktivnu tvar 1-benzilpiperazin (BZP) (SL L 63, 7.3.2008., str. 45.).
Odluka Vijeća 2010/759/EU od 2. prosinca 2010. o uvođenju kontrolnih mjera za 4-metilmetkatinon (mefedron) (SL L 322, 8.12.2010., str. 44.).
Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1873 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju tvari 4-metil-5-(4-metilfenil)-4,5-dihidrooksazol-2-amin (4,4′-DMAR) i 1-cikloheksil-4-(1,2-difeniletil)piperazin (MT-45) kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 32.).
Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1874 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju 4-metilamfetamina kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 35.).
Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1875 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju tvari 4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamin (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamid (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovaleron (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanon (metoksetamin) kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 38.).
Provedbena odluka Vijeća (EU) 2016/1070 od 27. lipnja 2016. o podvrgavanju tvari 1-fenil-2-(pirolidin-1-il)pentan-1-on (α-pirolidinovalorofenon, α-PVP) kontrolnim mjerama (SL L 178, 2.7. 2016., str. 18.).
Provedbena odluka Vijeća (EU) 2017/369 od 27. veljače 2017. o podvrgavanju tvari metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama (SL L 56, 3.3.2017., str. 210.).
Provedbena odluka Vijeća (EU) 2017/1774 od 25. rujna 2017. o podvrgavanju tvari N-(1-fenetilpiperidin-4-il)-N-fenilakrilamida (akriloilfentanila) kontrolnim mjerama (SL L 251, 29.9.2017., str. 21.).
Direktive Vijeća 86/278/EEZ i 87/217/EEZ temelje se na člancima 100. i 235. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, sadašnjim člancima 115. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
Izmjene tih direktiva u ovoj Odluci povezane su s politikom Unije o okolišu te su izravna posljedica stavljanja izvan snage Direktive Vijeća 91/692/EEZ na temelju članka 192. stavka 1. UFEU-a.
Stoga je primjereno te izmjene temeljiti na članku 192. stavku 1. UFEU-a.
Direktiva 94/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća temelji se na članku 100.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice, sadašnjem članku 114. UFEU-a.
Direktiva 91/692/EEZ donesena je kako bi se na sektorskoj osnovi racionalizirale i poboljšale odredbe o prijenosu informacija i objavljivanju izvješća koje se odnose na određene direktive o zaštiti okoliša.
Kako bi se ostvario taj cilj, Direktivom 91/692/EEZ izmijenjeno je nekoliko direktiva uvođenjem jedinstvenih zahtjeva za izvješćivanje.
Provedba zahtjeva za izvješćivanje uvedenih Direktivom 91/692/EEZ postala je opterećenje te je neučinkovita.
Pored toga, mnogi akti Unije izmijenjeni Direktivom 91/692/EEZ zamijenjeni su te više ne sadržavaju zahtjeve za izvješćivanje kako su uvedeni tom direktivom.
Na primjer, Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća stavljeno je izvan snage sedam akata Unije u području vodne politike te u njoj nije preuzet sustav izvješćivanja uveden Direktivom 91/692/EEZ.
Nadalje, u Direktivi 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća nema upućivanja na Direktivu 91/692/EEZ, nego se u njoj predviđa zaseban sustav izvješćivanja.
U Direktivi 91/692/EEZ ne predviđa se uporaba elektroničkih alata.
S obzirom na uspješan razvoj sustava Reportnet Europske agencije za okoliš i sektorskih inicijativa u pogledu pojednostavnjenja izvješćivanja, kao što je Europski informacijski sustav za vode, sve se više dovodi u pitanje potreba za horizontalnim instrumentom za izvješćivanje i njegova učinkovitost.
Konačno, donošenjem Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te povezanim razvojem sustava razmjene podataka o okolišu uveden je moderniji i učinkovitiji horizontalni pristup upravljanju informacijama i izvješćivanju povezanima s politikom Unije o okolišu.
Direktivu 91/692/EEZ trebalo bi stoga staviti izvan snage.
Većina direktiva izmijenjenih Direktivom 91/692/EEZ više nije na snazi.
Direktive 86/278/EEZ i 87/217/EEZ su, međutim, i dalje na snazi.
Direktivom 86/278/EEZ zahtijeva se da države članice dostavljaju izvješće o provedbi te direktive na temelju upitnika ili nacrta koji Komisija sastavlja u skladu s postupkom utvrđenim u Direktivi 91/692/EEZ.
Kako bi se izbjegao pravni vakuum zbog stavljanja izvan snage Direktive 91/692/EEZ, potrebno je zamijeniti upućivanje na Direktivu 91/692/EEZ upućivanjem na postupak iz Direktive 86/278/EEZ.
Izvješćivanje koje provode države članice u skladu s Direktivom 87/217/EEZ više nije potrebno nakon donošenja Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, u kojoj se u Uniji predviđa postupno ukidanje proizvodnje i upotrebe sirovog azbesta i proizvoda koji sadržavaju azbest.
Stoga je primjereno izbrisati spomenute zahtjeve za izvješćivanje utvrđene u toj direktivi.
Nakon stupanja na snagu Direktive 91/692/EEZ sljedeće uredbe i direktive sadržavaju upućivanje na tu direktivu: Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ, Direktiva 94/63/EZ, Direktiva Vijeća 1999/31/EZ, Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredba (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.
U okviru akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo Komisija je predložila izmjenu direktiva 94/62/EZ, 1999/31/EZ, 2000/53/EZ i 2008/98/EZ kako bi se zamijenilo upućivanje na Direktivu 91/692/EEZ.
Kako bi se osigurala ažuriranost određenih odredaba prilogâ Direktivi 86/278/EEZ, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prilagodbom tih odredaba tehničkom i znanstvenom napretku.
Prilagodba prilogâ Direktivi 2009/31/EZ ne bi smjela dovesti do smanjenja razine sigurnosti ili slabljenja načelâ nadzora, koji se jamče kriterijima iz tih priloga.
U skladu s člankom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom odgovarajuće socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi.
Osim toga, a kako je utvrđeno u članku 11. UFEU-a, u politike i aktivnosti Unije, osobito s ciljem promicanja održivog razvoja, trebaju se uključiti zahtjevi u pogledu zaštite okoliša.
Prema člancima 120. i 121. UFEU-a od država članica zahtijeva se da vode svoje ekonomske politike tako da doprinose ostvarivanju ciljeva Unije i u kontekstu općih smjernica koje oblikuje Vijeće.
Koordinacija ekonomskih politika država članica stoga je pitanje od zajedničkog interesa.
Nekoliko država članica prolazilo je i dalje prolazi kroz procese prilagodbe kako bi ispravile makroekonomske neravnoteže nakupljene u prošlosti, a mnoge su države članice suočene s izazovom niskog potencijalnog rasta.
Unija je provedbu strukturnih reformi odredila kao jednu od svojih prioritetnih politika kako bi se oporavak usmjerio na put održivosti, potaknuo potencijal rasta radi poboljšanja sposobnosti prilagodbe i pružila potpora procesu konvergencije.
Reforme su po svojoj prirodi složeni procesi koji zahtijevaju cjeloviti lanac visoko specijaliziranih znanja i vještina, kao i dugoročnu viziju.
Rješavanje pitanja strukturnih reformi u raznim područjima javne politike jest izazov jer je često potrebno određeno vrijeme kako bi se pokazao njihov učinak.
Stoga su od ključne važnosti pravodobna i učinkovita izrada i provedba, bez obzira na to je li riječ o gospodarstvima pogođenima krizom ili strukturno slabim gospodarstvima.
U tom kontekstu, pružanje potpore Unije u obliku tehničke pomoći bilo je važno za potporu ekonomske prilagodbe Grčke i Cipra proteklih nekoliko godina.
Za uspješnu provedbu strukturnih reformi od ključne je važnosti da za njih budu odgovorni lokalni akteri.
Države članice mogu iskoristiti potporu za suočavanje s izazovima povezanima s izradom i provedbom strukturnih reformi kojima se održava rast, u skladu s gospodarskim i socijalnim ciljevima Unije.
Ti izazovi mogli bi ovisiti o raznim čimbenicima, kao što su ograničeni administrativni i institucijski kapaciteti te neodgovarajuća primjena i provedba prava Unije.
Unija ima značajno iskustvo u pružanju specifične potpore nacionalnim administracijama i ostalim tijelima država članica u pogledu izgradnje kapaciteta i sličnih radnji u određenim sektorima (npr. oporezivanje, carina i potpora za mala i srednja poduzeća) i u vezi s provedbom kohezijske politike.
Iskustvo koje je Unija stekla pružanjem pomoći nacionalnim tijelima u vezi s provedbom reformi trebalo bi iskoristiti za jačanje njezina kapaciteta za pružanje potpore državama članicama.
Zaista je potrebno sveobuhvatno i integrirano djelovanje kako bi se pružila potpora onim državama članicama koje provode reforme za poticanje rasta i s tim u vezi zatraže pomoć Unije.
U tematsko izvješće Europskog revizorskog suda (19/2015) naslovljeno „Za bolje pružanje tehničke pomoći Grčkoj potrebno je posvetiti više pozornosti rezultatima” uvrštene su korisne preporuke za pružanje tehničke pomoći Komisije državama članicama.
Te preporuke treba uzeti u obzir pri provedbi potpore u okviru ove Uredbe.
U tom kontekstu potrebno je uspostaviti Program potpore strukturnim reformama („Program”) s ciljem jačanja kapaciteta država članica za pripremu i provedbu administrativnih i strukturnih reformi za poticanje rasta, među ostalim putem pomoći za učinkovito i djelotvorno korištenje fondova Unije.
Programom se namjerava doprinijeti ostvarivanju zajedničkih ciljeva podupiranja gospodarskog oporavka, kohezije i stvaranja radnih mjesta, jačanja europske konkurentnosti i produktivnosti te poticanja ulaganja u realno gospodarstvo.
Time bi se također moglo kvalitetnije reagirati na gospodarske i socijalne izazove postizanja visoke razine socijalne zaštite, kao i visokokvalitetnih zdravstvenih i obrazovnih usluga te borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Potporu u okviru Programa trebala bi pružiti Komisija, na zahtjev države, članice u područjima povezanima s kohezijom, konkurentnošću, produktivnošću, inovacijama, pametnim, održivim i uključivim rastom, radnim mjestima i ulaganjima, kao što su proračun i oporezivanje, javne službe, institucijske i administrativne reforme, pravosudni sustavi, borba protiv prijevara, korupcije, pranja novca i utaje poreza, poslovno okruženje, razvoj privatnog sektora, tržišno natjecanje, javna nabava, sudjelovanje javnosti u poduzećima, procesi privatizacije, pristup financiranju, politike financijskog sektora, trgovina, održivi razvoj, obrazovanje i osposobljavanje, politike rada, javno zdravlje, azil, politike migracija, poljoprivreda, ruralni razvoj i ribarstvo.
Države članice trebale bi moći u okviru Programa tražiti potporu Komisije u vezi s provedbom reformi u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, osobito preporuka za pojedine zemlje u kontekstu europskog semestra, s radnjama povezanima s provedbom prava Unije te s provedbom programâ ekonomske prilagodbe.
Osim toga, trebale bi moći zatražiti potporu u vezi s reformama koje su poduzele na vlastitu inicijativu, a s ciljem ostvarivanja kohezije, ulaganja, održivog rasta, stvaranja radnih mjesta i konkurentnosti.
Komisija bi mogla pružiti smjernice u vezi s glavnim elementima zahtjeva za potporu.
Nakon dijaloga s državom članicom koja zatraži potporu, među ostalim i u kontekstu europskog semestra, Komisija bi taj zahtjev trebala analizirati, uzimajući u obzir načela transparentnosti, jednakog postupanja i dobrog financijskog upravljanja, te odrediti potporu koju treba pružiti na temelju hitnosti, opsega i ozbiljnosti utvrđenih problema, potreba za potporom u odnosu na predviđena područja politike, analize socioekonomskih pokazatelja i općeg administrativnog kapaciteta te države članice.
Na temelju te analize te uzimajući u obzir postojeće radnje i aktivnosti koje se financiraju iz fondova Unije ili programa Unije, Komisija bi trebala postići dogovor s dotičnom državom članicom o prioritetnim područjima, ciljevima, indikativnom vremenskom slijedu, opsegu mjera potpore koje treba pružiti i procijenjenom ukupnom financijskom doprinosu za takvu potporu, što treba navesti u planu suradnje i potpore.
Među ostalim za potrebe transparentnosti Komisija bi pod uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi trebala dostaviti planove suradnje i potpore Europskom parlamentu i Vijeću.
I kvalificirani fondovi poduzetničkog kapitala s unutarnjim upravljanjem i vanjski upravitelji kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala moraju imati osnivački kapital od 50000 EUR.”;
Vlastita sredstva moraju u svakom trenutku činiti najmanje jednu osminu fiksnih općih troškova upravitelja u prethodnoj godini.
Nadležno tijelo matične države članice može prilagoditi taj zahtjev u slučaju bitne promjene u poslovanju upravitelja u odnosu na prethodnu godinu.
Ako upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala nije završio poslovnu godinu, zahtjev iznosi jednu osminu fiksnih općih troškova predviđenih u njegovu poslovnom planu, osim ako nadležno tijelo matične države članice zahtijeva prilagodbu tog plana.
Ako vrijednost kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala kojim upravlja upravitelj premašuje 250000000 EUR, upravitelj mora osigurati dodatan iznos vlastitih sredstava.
Taj dodatni iznos predstavlja 0,02 % iznosa za koji ukupna vrijednost kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala premašuje 250000000 EUR.
Nadležno tijelo matične države članice može upravitelju kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala odobriti da ne mora osigurati do 50 % dodatnog iznosa vlastitih sredstava iz stavka 4. ako taj upravitelj posjeduje jamstvo za isti iznos koje je izdala kreditna institucija ili društvo za osiguranje s registriranim sjedištem u državi članici ili u trećoj zemlji u kojoj se na njega primjenjuju bonitetna pravila koja nadležno tijelo matične države članice smatra ekvivalentnima onima propisanima u zakonodavstvu Unije.
Vlastita sredstva moraju se ulagati se u likvidnu imovinu ili imovinu koju je lako kratkoročno konvertirati u gotovinu i ne smiju uključivati spekulativne pozicije.”
U članku 12. dodaje se sljedeći stavak:
Nadležno tijelo matične države članice, koristeći se postupcima iz članka 22., pravovremeno stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu svakog dotičnog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala, nadležnom tijelu svake dotične države članice domaćina i ESMA-i sve informacije prikupljene na temelju ovog članka.”
U članku 13. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
iznosu vlastitih sredstava dostupnih tom upravitelju za održavanje adekvatnih ljudskih i tehničkih resursa potrebnih za pravilno upravljanje svojim kvalificiranim fondom poduzetničkog kapitala;”.
u stavku 1. točka (e) briše se;
Nadležno tijelo matične države članice obavješćuje upravitelja iz stavka 1. o tome je li registriran kao upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala najkasnije dva mjeseca nakon što je dostavilo sve informacije iz tog stavka.
Registracija u skladu s ovim člankom čini registraciju za potrebe članka 3. stavka 3. Direktive 2011/61/EU u pogledu upravljanja kvalificiranim fondovima poduzetničkog kapitala.
Upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala iz ovog članka obavješćuje nadležno tijelo matične države članice o svim bitnim promjenama uvjeta za svoju početnu registraciju u skladu s ovim člankom, prije nego što dođe do tih promjena.
Ako nadležno tijelo matične države članice odluči uvesti ograničenja ili odbiti promjene iz prvog podstavka, o tome u roku od jednog mjeseca od zaprimanja obavijesti obavješćuje upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala.
Nadležno tijelo može produžiti to razdoblje za najviše jedan mjesec ako smatra da je to potrebno zbog posebnih okolnosti u dotičnom slučaju, nakon što je o tome obavijestilo upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala.
Promjene se mogu provesti ako relevantno nadležno tijelo ne izrazi protivljenje promjenama unutar relevantnog razdoblja procjene.
Kako bi osigurala jedinstvenu primjenu ovog članka, ESMA može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi odredila koje informacije je potrebno dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za registraciju iz stavka 1. i kako bi pobliže odredila uvjete utvrđene u stavku 2.
Komisiji se delegira ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Kako bi osigurala jedinstvenu primjenu ovog članka, ESMA može izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda o standardnim obrascima, predlošcima i postupcima za dostavljanje informacija nadležnim tijelima u zahtjevu za registraciju kako je utvrđeno u stavku 1. i uvjete utvrđene u stavku 2.
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
ESMA organizira i provodi stručne preglede u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) br. 1095/2010 radi veće dosljednosti postupka registracije koji provode nadležna tijela na temelju ove Uredbe.”
Umeću se sljedeći članci:
Unija doprinosi većoj razini zaštite potrošača te njihovom smještanju u središte unutarnjeg tržišta tako što podupire i nadopunjuje politike država članica kako bi se osiguralo da građani mogu u potpunosti uživati u koristima unutarnjeg tržišta, a da se pritom na odgovarajući način poštuju i brane njihovi pravni i ekonomski interesi.
Pouzdan sektor financijskih usluga koji dobro funkcionira ključna je sastavnica unutarnjeg tržišta i njegovih prekograničnih mogućnosti.
Njime se zahtijeva čvrst okvir propisa i nadzorni okvir kojim se istodobno osigurava financijska stabilnost i podupire održivo gospodarstvo.
Istodobno bi se pouzdanim sektorom financijskih usluga koji dobro funkcionira trebala osigurati visoka razina zaštite potrošača i drugih krajnjih korisnika financijskih usluga, uključujući male ulagatelje, štediše, ugovaratelje osiguranja, članove i korisnike mirovinskih fondova, pojedinačne dioničare, zajmoprimce te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).
Od 2007. godine, povjerenje krajnjih korisnika financijskih usluga, a posebno potrošača, narušeno je zbog financijske i gospodarske krize.
Stoga je kako bi se ponovno uspostavilo njihovo povjerenje u stabilnost financijskog sektora i kako bi se doprinijelo najboljim praksama u tom sektoru, važno povećati razinu aktivnog sudjelovanja i uključenost potrošača i drugih krajnjih korisnika financijskih usluga, uključujući male ulagatelje, štediše, nositelje polica osiguranja, članove i korisnike mirovinskih fondova, pojedinačne dioničare, zajmoprimce i MSP-ove, te dionika koji zastupaju njihove interese u oblikovanju politika Unije i u drugom relevantnom oblikovanju politika u financijskom sektoru.
Radi ostvarenja tih ciljeva, na višestranačku inicijativu Europskog parlamenta, Komisija je krajem 2011. pokrenula pilot-projekt kako bi se osigurala bespovratna sredstva za potporu razvoju centra za stručnost u području financija u korist potrošača, drugih krajnjih korisnika i dionika koji zastupaju njihove interese, za jačanje njihove sposobnosti sudjelovanja u oblikovanju politika Unije u području financijskih usluga i za poticanje razvoja otpornog bankarskog sustava.
Glavni ciljevi politike bili su da oblikovateljima politika Unije, kada započinju izrađivati novo zakonodavstvo Unije, na raspolaganju budu stajališta koja se razlikuju od stajališta stručnjaka iz financijskog sektora, da se osigura da novo zakonodavstvo Unije odražava interese potrošača i drugih krajnjih korisnika financijskih informacija, zatim da se šira javnost bolje informira o aktualnim pitanjima u vezi s financijskim propisima, poboljšavajući time financijsku pismenost, i da se osigura ojačano aktivno sudjelovanje potrošača i drugih krajnjih korisnika financijskih usluga u oblikovanju politika Unije u području financijskih usluga, što bi dovelo do uravnoteženog zakonodavstva Unije.
Komisija je stoga u razdoblju od 2012. do 2015. i na temelju otvorenog poziva na podnošenje prijedloga dvjema neprofitnim organizacijama Finance Watch i Better Finance dodijelila bespovratna sredstva za poslovanje.
Ta su bespovratna sredstva dodijeljena 2012. i 2013. u okviru pilot-projekta koji je trajao dvije godine, a od 2014. u obliku pripremnog djelovanja.
Nadalje, u 2016. je odlučeno da se umjesto bespovratnih sredstava za poslovanje dodijele bespovratna sredstva za djelovanje jer se njima osigurava bolja kontrola potrošnje proračunskih sredstava Unije.
Budući da se, prema Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća [3], pripremno djelovanje može koristiti najviše tri uzastopne godine, potreban je zakonodavni akt kako bi se osigurala pravna osnova za financiranje takvog djelovanja od 2017.
Organizacija Finance Watch osnovana je 2011. uz dodjelu bespovratnih sredstava Unije, u skladu s belgijskim pravom kao međunarodno neprofitno udruženje.
Njezina je misija braniti interese civilnog društva u financijskom sektoru.
Zahvaljujući bespovratnim sredstvima Unije Finance Watch je u kratkom roku uspio okupiti tim kvalificiranih stručnjaka koji je uspio provesti studije, analizu politika i komunikacijske aktivnosti u području financijskih usluga.
Organizacija Better Finance rezultat je uzastopnih reorganizacija i izmjena naziva postojećih europskih udruženja ulagatelja i dioničara od 2009.
Organizacija je zahvaljujući bespovratnim sredstvima Unije stvorila centar financijske stručnosti usmjerivši se ponajprije na interese potrošača, pojedinačnih ulagatelja, pojedinačnih dioničara, štediša i drugih krajnjih korisnika financijskih usluga, u skladu s njezinim članstvom i resursima.
Evaluacijom pilot-projekta i naknadnog pripremnog djelovanja provedenom u 2015. zaključilo se da su ciljevi politike općenito ostvareni.
Organizacije Finance Watch i Better Finance radile su na komplementarnim područjima politike i usmjerile su se na različitu publiku.
Svojim aktivnostima od 2012. zajedno su obuhvatile veći dio političkog programa Unije u području financija i, koliko su im to resursi dopustili, organizacije Finance Watch i Better Finance uložile su napore za širenje svojih aktivnosti kako bi imale veću zemljopisnu pokrivenost unutar Unije.
Obje su organizacije osigurale dodanu vrijednost aktivnostima svojih nacionalnih članova i potrošačima Unije.
Nacionalne organizacije koje se bave širokim rasponom potrošačkih pitanja često nemaju tehničku stručnost u područjima koja se odnose posebno na financijske usluge i na povezane postupke oblikovanja politika Unije.
Osim toga, dosad nije utvrđeno postojanje sličnih organizacija na razini Unije.
Iako je evaluacija pilot-projekata pokazala da od 2012. nije bilo prijava na uzastopne godišnje pozive na podnošenje prijedloga, program iz ove Uredbe trebao bi biti otvoren za druge potencijalne korisnike nakon završetka razdoblja 2017. – 2020. ako ispunjavaju njegove zahtjeve.
Unatoč stalnim naporima organizacije Finance Watch i Better Finance nisu uspjele privući stabilna i znatna financijska sredstva drugih donatora koji nisu povezani s financijskim sektorom te stoga i dalje uvelike ovise o financijskim sredstvima Unije kako bi bile financijski održive.
Zbog toga je sufinanciranje od strane Unije trenutačno potrebno kako bi se osiguralo da prime sredstva potrebna za postizanje željenih ciljeva politika u narednim godinama, te da se tim organizacijama, kao i njihovim stručnjacima i njihovom administrativnom osoblju, koje su dosad u kratkom vremenskom roku uspijevale započeti relevantne aktivnosti osigura financijska stabilnost.
Stoga je za razdoblje 2017. – 2020. potrebno uspostaviti program Unije kojim će se podupirati aktivnosti organizacija Finance Watch i Better Finance („Program”) i koji će dopuniti slične politike koje države članice provode na nacionalnoj razini.
Financijska stabilnost od ključne je važnosti za očuvanje stručnosti te planiranje projekata u objema organizacijama.
Organizacije koje se koriste potporama iz Programa trebale bi ipak težiti povećanju udjela financiranja iz drugih izvora.
Daljnjim financiranjem organizacija Finance Watch i Better Finance u razdoblju 2017. – 2020. na isti način kao i za vrijeme pripremnog djelovanja osiguralo bi se da se očuvaju dosad ocijenjeni pozitivni učinci aktivnosti tih organizacija.
Cilj je ove Uredbe omogućiti ponovno preuzimanje obveza za preostale iznose preuzetih obveza za potporu provedbi odluka Vijeća (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601 koja je predviđena Uredbom (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ili dodjelu tih iznosa drugim djelovanjima u okviru nacionalnih programa u skladu s prioritetima Unije i potrebama država članica u posebnim područjima azila i migracija.
Osim toga, njezin je cilj osigurati transparentno odvijanje navedenog ponovno preuzimanja obveza ili dodjele.
Komisija je odobrila sredstva za nacionalne programe država članica u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju kako bi se poduprla provedba odluka (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601.
Odluka (EU) 2015/1601 izmijenjena je Odlukom Vijeća (EU) 2016/1754.
Te odluke više nisu na snazi.
Dio sredstava dodijeljenih 2016., a u nekim slučajevima i 2017., odlukama (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601 i dalje je dostupan u nacionalnim programima država članica.
Države članice trebale bi imati mogućnost iskoristiti preostale iznose kako bi nastavile provoditi premještanje i to ponovnim preuzimanjem obveza za te iznose za isto djelovanje u okviru nacionalnih programa.
Države članice trebale bi ponovno preuzeti obveze ili prenijeti najmanje 20 % tih iznosa na djelovanja u nacionalnim programima, za premještanje podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili korisnikâ međunarodne zaštite, za preseljenje ili za druge oblike ad hoc humanitarnog prihvata, kao i za pripremne mjere za premještanje podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu nakon njihova dolaska u Uniju, uključujući pomorskim putem, ili za premještanje korisnikâ međunarodne zaštite.
Te bi mjere trebale obuhvaćati samo mjere iz članka 5. stavka 1. drugog podstavka točaka (a), (b), (e) i (f) Uredbe (EU) br. 516/2014.
Uz propisno obrazloženje u reviziji nacionalnih programa država članica, države članice trebale bi moći upotrijebiti do 80 % tih iznosa za rješavanje ostalih pitanja u području azila i migracija u skladu s Uredbom (EU) br. 516/2014.
Potrebe država članica u tim područjima još su znatne.
Ponovna preuzimanja obveza za preostale iznose za isto djelovanje ili njihov prijenos drugim djelovanjima u okviru nacionalnog programa trebali bi biti mogući samo jednom i uz odobrenje Komisije.
Države članice trebale bi osigurati da se dodjela sredstava odvija uz puno poštovanje načela utvrđenih u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća, a posebno načela učinkovitosti i transparentnosti.
Ciljna skupina koja ispunjava uvjete za premještanje i broj država članica iz kojih se premještanje odvija trebali bi se proširiti kako bi države članice fleksibilnije provodile premještanja, uzimajući u obzir posebne potrebe maloljetnika bez pratnje ili drugih ranjivih podnositelja zahtjeva te posebnu situaciju članova obitelji korisnikâ međunarodne zaštite.
Posebne odredbe u vezi s paušalnim iznosima za preseljenje i premještanje korisnikâ međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu trebale bi odražavati navedeno proširenje.
Države članice i Komisija trebale bi imati dovoljno vremena za reviziju nacionalnih programa kako bi odgovarajuće promjene predviđene ovom Uredbom bile uzete u obzir.
Stoga bi na preostale iznose preuzetih obveza za potporu provedbi odluka (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601 trebalo primijeniti odstupanje iz članka 50. stavka 1. Uredbe (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, kojim se rok za opoziv odobrenih sredstava produljuje za šest mjeseci, da bi se dovršio postupak za reviziju nacionalnih programa kako je navedeno u članku 14. Uredbe (EU) br. 514/2014.
Države članice trebale bi imati dovoljno vremena i da iznose, za koje su ponovno preuzete obveze, upotrijebe za isto djelovanje ili koji su preneseni drugim djelovanjima prije nego što su ti iznosi opozvani.
Stoga bi, kad takva ponovna preuzimanja obveza ili prijenose iznosa u okviru nacionalnog programa odobri Komisija, trebalo smatrati da su za dotične iznose obveze preuzete u godini revizije nacionalnog programa kojom se odobravaju predmetno ponovno preuzimanje obveza ili predmetni prijenos.
Komisija bi svake godine trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o upotrebi sredstava za premještanje podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu i korisnikâ međunarodne zaštite, osobito u pogledu prijenosa sredstava na druga djelovanja u okviru nacionalnog programa kako je predviđeno ovom Uredbom.
Ova Uredba ne utječe na sredstva dostupna na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 516/2014.
Ciljevi ove Uredbe provode se ne dovodeći u pitanje postojeće pregovore o reformi Uredbe Vijeća (EU) br. 604/2013.
U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, Irska je pismom od 7. prosinca 2018. obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.
S obzirom na to da je potrebno izbjeći opoziv preostalih iznosa preuzetih obveza za potporu provedbi odluka (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Ako se Uredba (EU) br. 516/2014 ne izmijeni prije kraja 2018., odgovarajuća sredstva više neće biti dostupna državama članicama za upotrebu u okviru nacionalnih programa koje podupire Fond za azil, migracije i integraciju.
Uzimajući u obzir hitnost izmjene Uredbe (EU) br. 516/2014, smatralo se primjerenim predvidjeti iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog UEU-u, UFEU-u i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.
Ako Centar, Komisija ili većina država članica smatra da razmijenjene informacije o novoj psihoaktivnoj tvari prikupljene u skladu s člankom 5.a u jednoj ili više država članica izazivaju zabrinutost da nova psihoaktivna tvar može predstavljati zdravstvene ili socijalne rizike na razini Unije, Centar izrađuje početno izvješće o novoj psihoaktivnoj tvari.
Za potrebe ovog stavka države članice Komisiju i druge države članice obavješćuju o tome da treba sastaviti početno izvješće.
Ako je većina država članica postignuta, Komisija u skladu s time daje upute Centru i o tome obavješćuje države članice.
Početno izvješće sadrži prvu naznaku:
prirode, broja i razmjera slučajeva u kojima su prisutni zdravstveni i društveni problemi s kojima je nova psihoaktivna tvar možda povezana te obrasce uporabe nove psihoaktivne tvari;
kemijski i fizički opis nove psihoaktivne tvari i metode ili prekursore koji se koriste za njezinu proizvodnju ili ekstrakciju;
farmakološki i toksikološki opis nove psihoaktivne tvari;
informacije o uključenosti kriminalnih skupina u proizvodnju ili distribuciju nove psihoaktivne tvari.
Početno izvješće također sadrži:
informacije o uporabi nove psihoaktivne tvari u humanoj ili veterinarskoj medicini, uključujući uporabu kao aktivne tvari u lijeku za humanu uporabu ili u veterinarsko-medicinskom proizvodu;
informacije o komercijalnoj i industrijskoj uporabi nove psihoaktivne tvari, opsegu takve uporabe te njezinoj uporabi u svrhe znanstvenog istraživanja i razvoja;
informacije o tome podliježe li nova psihoaktivna tvar bilo kakvim mjerama ograničenja u državama članicama;
informacije o tome je li nova psihoaktivna tvar trenutačno, ili je to bila, predmetom postupka procjene u okviru sustava uspostavljenog 1961. Jedinstvenom konvencijom o opojnim drogama kako je izmijenjena Protokolom iz 1972. i Konvencijom Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.
druge relevantne informacije ako su dostupne.
druge relevantne informacije, ako su dostupne. 3. Za potrebe početnog izvješća Centar se koristi informacijama kojima raspolaže.
Ako Centar smatra da je to potrebno, zahtijeva od nacionalnih kontaktnih točaka iz članka 5. dostavljanje dodatnih informacija o novoj psihoaktivnoj tvari.
Nacionalne kontaktne točke dostavljaju te informacije u roku od dva tjedna od primitka zahtjeva.
Centar bez nepotrebne odgode zahtijeva od Europske agencije za lijekove da dostavi informacije o tome je li u Uniji ili na nacionalnoj razini nova psihoaktivna tvar djelatna tvar u:
lijeku za humanu uporabu ili u veterinarsko-medicinskom proizvodu kojemu je dano odobrenje za stavljanje u promet skladu s Direktivom 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ili Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća;
lijeku za humanu uporabu ili u veterinarsko-medicinskom proizvodu koji je predmet prijave za odobrenje za stavljanje u promet;
lijeku za humanu uporabu ili u veterinarsko-medicinskom proizvodu kojemu je nadležno tijelo suspendiralo odobrenje za stavljanje u promet;
u neodobrenom lijeku za humanu uporabu u skladu s člankom 5. Direktive 2001/83/EZ ili u veterinarsko-medicinskom proizvodu koji je ex tempore posebno pripremila za to ovlaštena osoba na temelju nacionalnog prava u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2001/82/EZ;
ispitivanom lijeku kako je definiran u članku 2. točki (d) Direktive 2001/20/EZ.
Ako se informacija odnosi na odobrenja za stavljanje u promet koja daju države članice, dotične države članice Europskoj agenciji za lijekove na njezin zahtjev dostavljaju tu informaciju.
Centar bez nepotrebne odgode zahtijeva od Europola da dostavi informacije o uključenosti kriminalnih skupina u proizvodnju te distribuciju i načine distribucije nove psihoaktivne tvari i nedopuštenu trgovinu njome, kao i u bilo koji način korištenja nove psihoaktivne tvari.
Centar bez nepotrebne odgode zahtijeva od Europske agencije za kemikalije, Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti i Europske agencije za sigurnost hrane da dostave informacije i podatke o novoj psihoaktivnoj tvari koje imaju na raspolaganju.
Pojedinosti suradnje između Centra i tijela i agencija iz stavaka 5., 6. i 7. ovog članka uređuju se radnim sporazumima.
Takvi radni sporazumi sklapaju se u skladu s drugim stavkom članka 20.
Centar mora poštovati uvjete o korištenju informacija koje su mu priopćene, uključujući uvjete o pristupu dokumentima, sigurnosti informacija i podataka i zaštiti povjerljivih podataka, uključujući osjetljive podatke i povjerljive poslovne informacije.
Centar dostavlja početno izvješće Komisiji i državama članicama u roku od pet tjedana od podnošenja zahtjevâ za dostavljanje informacija iz stavaka 5., 6. i 7.
Kada Centar prikupi informacije o nekoliko novih psihoaktivnih tvari za koje smatra da su sličnog kemijskog sastava, on Komisiji i državama članicama dostavlja pojedinačna početna izvješća ili kombinirana početna izvješća koja obuhvaćaju nekoliko novih psihoaktivnih tvari, pod uvjetom da su svojstva svake nove psihoaktivne tvari jasno identificirana, u roku od šest tjedana od podnošenja zahtjevâ za dostavljanje informacija iz stavaka 5., 6. i 7.
Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu („EU-OSHA”) osnovana je Uredbom Vijeća (EZ) br. 2062/94 radi doprinosa poboljšanju radnog okruženja, u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti radnika, djelovanjem osmišljenim kako bi se povećalo i proširilo znanje u tom području.
EU-OSHA je od svog osnivanja 1994. imala važnu ulogu u pružanju potpore poboljšanju sigurnosti i zdravlja na radu diljem Unije.
Istodobno se područje sigurnosti i zdravlja na radu razvijalo, isto kao i tehnologija.
Stoga bi trebalo prilagoditi terminologiju koja se upotrebljava za opisivanje ciljeva i zadaća EU-OSHA-e kako bi se odrazio taj razvoj.
Uredba (EZ) br. 2062/94 izmijenjena je nekoliko puta.
Pravila kojima se uređuje EU-OSHA trebala bi, koliko je to moguće i uzimajući u obzir njezinu tripartitnu prirodu, biti utvrđena u skladu s načelima iz Zajedničke izjave Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o decentraliziranim agencijama od 19. srpnja 2012.
Budući da se tri tripartitne agencije, tj. EU-OSHA, Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) i Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), bave pitanjima povezanima s tržištem rada, radnim okruženjem, strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te vještinama, potrebna je bliska koordinacija među njima.
Stoga bi EU-OSHA u svojem radu trebala nadopunjivati rad Eurofounda i Cedefopa, kada oni imaju slična područja interesa, dajući pritom prednost alatima koji dobro funkcioniraju, poput memorandumâ o razumijevanju.
EU-OSHA trebala bi iskoristiti načine za poboljšanje učinkovitosti i sinergija te bi, u okviru svojih aktivnosti, trebala izbjegavati preklapanje s aktivnostima Eurofounda i Cedefopa te aktivnostima Komisije.
Osim toga, i prema potrebi, EU-OSHA bi trebala nastojati učinkovito surađivati s internim istraživačkim kapacitetima institucija Unije i vanjskih specijaliziranih tijela.
Komisija bi se tijekom evaluacije EU-OSHA-e trebala savjetovati s glavnim dionicima, uključujući članove Upravnog odbora i zastupnike u Europskom parlamentu.
Tripartitna priroda EU-OSHA-e, Eurofounda i Cedefopa predstavlja visokovrijedan rezultat sveobuhvatnog pristupa koji se temelji na socijalnom dijalogu između socijalnih partnera te tijela Unije i nacionalnih tijela, što je iznimno važno radi pronalaženja zajedničkih i održivih socijalnih i ekonomskih rješenja.
Kada se u ovoj Uredbi upućuje na sigurnost i zdravlje na radu podrazumijeva se da se upućuje i na fizičko i na mentalno zdravlje.
Kako bi se optimizirao postupak odlučivanja EU-OSHA-e i dao doprinos jačanju učinkovitosti i djelotvornosti, trebalo bi uspostaviti upravljačku strukturu na dvije razine.
U tu svrhu države članice, nacionalne organizacije poslodavaca i zaposlenika i Komisija trebale bi imati predstavnike u Upravnom odboru, koji imaju potrebne ovlasti, uključujući ovlast donošenja proračuna i odobravanja programskog dokumenta.
Upravni odbor trebao bi u programskom dokumentu, koji sadržava višegodišnji program rada EU-OSHA-e i njezin godišnji program rada, utvrditi strateške prioritete aktivnosti EU-OSHA-e.
Nadalje, pravila za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje sukobima interesa koja donosi Upravni odbor trebala bi uključivati mjere za otkrivanje potencijalnih rizika u ranoj fazi.
Kako bi EU-OSHA mogla pravilno funkcionirati, države članice, europske organizacije poslodavaca i zaposlenika i Komisija trebale bi osigurati da osobe koje se imenuju u Upravni odbor raspolažu odgovarajućim znanjem u području sigurnosti i zdravlja na radu radi donošenja strateških odluka i nadziranja aktivnosti EU-OSHA-e.
Trebalo bi osnovati Izvršni odbor koji bi imao zadaću pripremanja sastanaka Upravnog odbora na prikladan način te pružanja potpore njegovim procesima donošenja odluka i praćenja.
Pomažući Upravnom odboru Izvršni odbor trebao bi, kada je to potrebno zbog hitnosti, moći donijeti određene privremene odluke u ime Upravnog odbora.
Upravni odbor trebao bi donijeti poslovnik Izvršnog odbora.
Izvršni direktor trebao bi biti odgovoran za cjelokupno upravljanje EU-OSHA-om u skladu sa strateškim smjerom koji određuje Upravni odbor, uključujući svakodnevno upravljanje kao i upravljanje financijama i upravljanje ljudskim resursima.
Izvršni direktor trebao bi izvršavati ovlasti koje su mu povjerene.
Trebalo bi biti moguće suspendirati te ovlasti u iznimnim okolnostima, poput sukoba interesa ili ozbiljnog nepoštovanja obveza iz Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije („Pravilnik o osoblju”).
Načelo ravnopravnosti jedno je od temeljnih načela prava Unije.
Njime se zahtijeva da ravnopravnost žena i muškaraca bude osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.
Sve strane trebale bi nastojati postići uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u Upravnom odboru i u Izvršnom odboru.
Tom bi cilju trebali težiti kako Upravni odbor, u pogledu predsjednika Upravnog odbora i njegovih zamjenika gledanih zajedno, tako i skupine koje predstavljaju vlade te organizacije poslodavaca i organizacije zaposlenika u Upravnom odboru, u pogledu imenovanja zamjenikâ u svrhu prisustvovanja sastancima Izvršnog odbora.
EU-OSHA upravlja uredom za vezu u Bruxellesu.
Trebalo bi zadržati mogućnost upravljanja tim uredom.
Već postoje organizacije u Uniji i u državama članicama koje pružaju istu vrstu informacija i usluga kao one koje pruža EU-OSHA.
Unatoč visokoj razini rizika koju predstavljaju virtualne valute, kao što je navedeno u Izvješću Komisije od 26. lipnja 2017. o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti, carinska tijela nemaju nadležnost da bi ih nadzirale.
Prenosivi instrumenti na donositelja omogućuju fizičkom imatelju da zatraži da mu se isplati financijski iznos, a da pritom ne bude evidentiran niti naveden imenom.
Ti se instrumenti mogu jednostavno upotrebljavati za prijenos znatnih iznosa vrijednosti i izrazito su slični gotovom novcu u smislu likvidnosti, anonimnosti te rizika od zlouporabe.
Roba koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti roba je s velikim omjerom između njezine vrijednosti i njezina volumena za koju postoji lako dostupno međunarodno tržište, čime se omogućuje njezina zamjena za gotov novac uz niske troškove transakcije.
Takva se roba obično podnosi na standardiziran način kojim se omogućuje brza provjera njezine vrijednosti.
Kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima jesu kartice bez osobnih podataka koje služe za pohranu monetarne vrijednosti ili sredstava ili pružanje pristupa njima i mogu se upotrebljavati za platne transakcije, stjecanje robe ili usluga ili zamijeniti za gotov novac.
Nisu povezane ni s jednim bankovnim računom.
Kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima obuhvaćaju anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima kako su navedene u Direktivi (EU) 2015/849.
Često se upotrebljavaju za niz zakonitih svrha, a jasno je i da su neki od tih instrumenata u društvenom interesu.
Takve kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima lako su prenosive i mogu se upotrebljavati za prijenos znatne vrijednosti preko vanjskih granica.
Stoga je nužno uključiti kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima u definiciju gotovine, osobito ako se mogu kupiti bez postupka dubinske analize stranke.
Time će se omogućiti proširenje kontrola na određene vrste kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima, uzimajući u obzir dostupnu tehnologiju, ako to dokazi opravdavaju, pod uvjetom da se takve kontrole proširuju uzimajući u obzir proporcionalnost i provedivost u praksi.
Radi sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma trebalo bi uvesti obvezu prijavljivanja gotovine za fizičke osobe koje ulaze u Uniju ili izlaze iz Unije.
Kako se ne bi neopravdano ograničila sloboda kretanja ili građanima i tijelima nametnulo preveliko opterećenje u obliku administrativnih formalnosti, ta bi obveza trebala podlijegati pragu od 10000 EUR.
Ta bi se obveza trebala primjenjivati na nositelje koji taj iznos nose uz sebe, u svojoj prtljazi ili u prijevoznom sredstvu u kojem namjeravaju prijeći vanjske granice.
Od tih osoba trebalo bi zahtijevati da nadležnim tijelima stave gotovinu na raspolaganje za kontrolu i da je prema potrebi pokažu tim tijelima.
Definiciju „nositelja” trebalo bi shvatiti tako da isključuje one nositelje koji se bave profesionalnim prijevozom robe ili ljudi.
U pogledu kretanja gotovine bez pratnje, primjerice gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije u poštanskim paketima, kurirskim pošiljkama, prtljazi bez pratnje ili kao teret u kontejnerima, nadležna tijela trebala bi imati ovlast da od pošiljatelja, primatelja ili njihova zastupnika zahtijevaju podnošenje prijave u smislu objavljivanja, sustavno ili za svaki pojedinačni slučaj, u skladu s nacionalnim postupcima.
Takvim bi objavljivanjem trebao biti obuhvaćen niz elemenata koji nisu obuhvaćeni uobičajenom dokumentacijom koja se podnosi carini, kao što su otpremni dokumenti i carinske deklaracije.
Takvi su elementi geografsko podrijetlo, odredište, ekonomsko podrijetlo i namjena.
Obveza objavljivanja gotovine bez pratnje trebala bi biti podložna identičnom pragu kao gotovina koju sa sobom nose nositelji.
Za postizanje ciljeva ove Uredbe trebalo bi evidentirati brojne standardizirane podatke o kretanju gotovine kao što su osobni podaci podnositelja prijave, vlasnika ili primatelja, ekonomsko podrijetlo i namjena gotovine.
Osobito je potrebno da podnositelj prijave, vlasnik ili primatelj, daju svoje osobne podatke kako su sadržani u njihovim osobnim dokumentima, kako bi se rizik od pogrešaka u vezi s njihovim identitetom i kašnjenja povezanih s mogućom potrebom za naknadnim provjerama sveo na najmanju moguću mjeru.
U pogledu obveze prijavljivanja gotovine u pratnji i obveze objavljivanja gotovine bez pratnje, nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena za provedbu svih potrebnih kontrola nad osobama, njihovom prtljagom, prijevoznim sredstvima kojima prelaze vanjsku granicu i svim pošiljkama ili spremnicima koji bez pratnje prelaze tu granicu i mogu sadržavati gotovinu, ili prijevoznim sredstvima u kojima se nalaze.
U slučaju neispunjavanja te obveze nadležna tijela trebala bi sastaviti prijavu po službenoj dužnosti za daljnju dostavu relevantnih informacija drugim tijelima.
Kako bi se osiguralo da ih nadležna tijela provode na jednak način, kontrole bi se primarno trebale temeljiti na analizi rizika s ciljem utvrđivanja i evaluacije rizika i razvijanja potrebnih protumjera.
Uspostava zajedničkog okvira upravljanja rizikom ne bi smjela spriječiti nadležna tijela da provode nasumične provjere ili spontane kontrole kad god to smatraju potrebnim.
Ako otkriju iznose gotovine niže od praga, ali postoje naznake da bi ta gotovina mogla biti povezana s kriminalnom aktivnošću kako je obuhvaćena ovom Uredbom, nadležna tijela trebala bi moći, u slučaju gotovine u pratnji, evidentirati informacije o nositelju, vlasniku i, ako je to dostupno, predviđenom primatelju gotovine, uključujući puno ime, kontaktne podatke, pojedinosti o vrsti i iznosu ili vrijednosti gotovine, njezinom ekonomskom podrijetlu i namjeni.
U slučaju gotovine bez pratnje, nadležna tijela trebala bi moći evidentirati informacije o podnositelju prijave, vlasniku, pošiljatelju, kao i primatelju ili predviđenom primatelju gotovine, uključujući puno ime, kontaktne podatke, pojedinosti o vrsti i iznosu ili vrijednosti gotovine, njezinom ekonomskom podrijetlu i namjeni.
Te bi se informacije trebale proslijediti FOJ-u dotične države članice, koja bi trebala osigurati da taj FOJ sve relevantne informacije proslijedi spontano ili na zahtjev FOJ-evima drugih država članica.
Te su jedinice zamišljene kao čvorišta u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma koja primaju i obrađuju informacije iz različitih izvora kao što su financijske institucije te analiziraju te informacije kako bi se utvrdilo postoji li temelj za nastavak istrage koji možda nisu uočila nadležna tijela koja prikupljaju prijave i izvršavaju kontrole u skladu s ovom Uredbom.
Kako bi se zajamčio učinkovit protok informacija, FOJ-evi bi trebali biti povezani s carinskim informacijskim sustavom („CIS”) uspostavljenim Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97, a podaci koje nadležna tijela i FOJ-evi proizvode ili razmjenjuju trebali bi biti usklađeni i usporedivi.
Za uspješno praćenje ove Uredbe važno je imati djelotvornu razmjenu informacija među nadležnim tijelima, uključujući FOJ-eve unutar pravnog okvira kojim su obuhvaćeni ti subjekti, te je potrebno ojačati suradnju između FOJ-eva unutar Unije. Stoga bi Komisija trebala do 1. lipnja 2019. procijeniti mogućnost uspostave zajedničkog mehanizma za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma.
Otkrivanje iznosa gotovine manjeg od praga u situacijama kad postoje naznake kriminalne aktivnosti iznimno je relevantno u ovom kontekstu.
Zbog toga bi trebalo biti moguće razmjenjivati i informacije o iznosima nižima od praga s nadležnim tijelima u drugim državama članicama ako postoje naznake kriminalne aktivnosti.
Pranje novca i s njim povezano financiranje terorizma i organiziranog kriminala i dalje su značajni problemi na razini Unije te stoga štetno utječu na integritet, stabilnost i ugled financijskog sektora te ugrožavaju unutarnje tržište i unutarnju sigurnost Unije.
Kako bi se ti problemi riješili te dopunila i ojačala primjena Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća, ovom se Direktivom nastoji boriti protiv pranja novca sredstvima kaznenog prava, omogućivanjem efikasnije i brže prekogranične suradnju među nadležnim tijelima.
Mjere donesene isključivo na nacionalnoj razini ili čak na razini Unije, bez uzimanja u obzir međunarodne koordinacije i suradnje, imale bi vrlo ograničen učinak.
Mjere koje Unija donosi za borbu protiv pranja novca trebale bi stoga biti kompatibilne s ostalim djelovanjima koja se poduzimaju u međunarodnim forumima i barem jednako stroge kao ta djelovanja.
Djelovanjem Unije trebalo bi uzeti u obzir preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje i instrumentima drugih međunarodnih organizacija i tijela za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma.
Relevantni pravni akti Unije trebali bi, prema potrebi, biti dodatno usklađeni s međunarodnim standardima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma te širenja oružja, koje je Stručna skupina za financijsko djelovanje donijela u veljači 2012. („revidirane preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje”).
Kao potpisnica Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, Unija bi trebala prenijeti zahtjeve iz te Konvencije u svoj zakonodavni okvir.
Okvirnom odlukom Vijeća 2001/500/PUP propisuju se zahtjevi u pogledu kriminaliziranja pranja novca.
Međutim, ta Okvirna odluka nije u dovoljnoj mjeri sveobuhvatna, a postojeće kriminaliziranje pranja novca nije dovoljno koherentno za djelotvornu borbu protiv pranja novca diljem Unije te dovodi do nedostataka u pogledu izvršavanja i do prepreka za suradnju među nadležnim tijelima u različitim državama članicama.
Definicija kriminalnih aktivnosti koje su predikatna kaznena djela pranja novca trebala bi biti dostatno ujednačena u svim državama članicama.
Države članice trebale bi osigurati da se sva kaznena djela za koja se može izreći zatvorska kazna u trajanju utvrđenom u ovoj Direktivi smatraju predikatnim kaznenim djela pranja novca.
Osim toga, države članice trebale bi u svaku od kategorija navedenih u ovoj Direktivi uključiti niz kaznenih djela ako to već nije postignuto primjenom navedenih pragova za sankcije.
U tom slučaju države članice trebale bi moći odlučiti kako će razgraničiti kaznena djela unutar svake kategorije.
Kad kategorija kaznenih djela kao što su terorizam ili kazneno djelo protiv okoliša obuhvaća kaznena djela navedena u pravnim aktima Unije, u ovoj bi se Direktivi trebalo upućivati na te pravne akte.
Međutim, države članice trebale bi smatrati da sva kaznena djela iz tih pravnih akata predstavljaju predikatno kazneno djelo pranja novca.
Svaki oblik kažnjivog sudjelovanja u počinjenju predikatnog kaznenog djela, kako je kriminalizirano u skladu s nacionalnim pravom, za potrebe ove Direktive također bi se trebao smatrati kriminalnom aktivnošću.
U slučajevima u kojima se pravom Unije državama članicama omogućuje da propišu druge sankcije osim kaznenih sankcija, ovom se Direktivom od država članica ne bi trebalo zahtijevati da kaznena djela u tim slučajevima klasificiraju kao predikatna kaznena djela za potrebe ove Direktive.
Upotreba virtualnih valuta predstavlja nove rizike i izazove kad je riječ o borbi protiv pranja novca.
Države članice trebale bi osigurati da se tim rizicima pristupa na odgovarajući način.
Zbog učinka kaznenih djela pranja novca koje počine nositelji javnih dužnosti na javnu sferu i na integritet javnih institucija, države članice trebale bi moći razmotriti uvođenje strožih kazni za nositelje javnih dužnosti u svojim nacionalnim okvirima u skladu sa svojom pravnom tradicijom.
Porezna kaznena djela povezana s izravnim i neizravnim porezima trebala bi biti obuhvaćena definicijom kriminalne aktivnosti, u skladu s revidiranim preporukama Stručne skupine za financijsko djelovanje.
S obzirom na to da se u svakoj državi članici različita porezna kaznena djela mogu smatrati kriminalnom aktivnošću kažnjivom sankcijama iz ove Direktive, definicije poreznih kaznenih djela mogle bi se razlikovati u nacionalnom pravu.
Cilj ove Direktive, međutim, nije usklađivanje definicija poreznih kaznenih djela u nacionalnom pravu.
U kaznenim postupcima u vezi s pranjem novca države članice trebale bi si pomagati na najširi mogući način te osigurati da se informacije razmjenjuju na pravodoban i djelotvoran način u skladu s nacionalnim pravom i postojećim pravnim okvirom Unije.
Razlike između definicija predikatnih kaznenih djela u nacionalnom pravu ne bi trebale sprečavati međunarodnu suradnju u kaznenim postupcima u vezi s pranjem novca.
Trebalo bi ojačati suradnju s trećim zemljama, osobito poticanjem i podupiranjem uspostave učinkovitih mjera i mehanizama za borbu protiv pranja novca i osiguravanjem bolje međunarodne suradnje u tom području.
Ova se Direktiva ne primjenjuje na pranje novca koje uključuje imovinu stečenu kaznenim djelima koja štete financijskim interesima Unije, na koje se primjenjuju posebna pravila utvrđenima u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća.
Time se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da ovu Direktivu i Direktivu (EU) 2017/1371 prenesu s pomoću jednog sveobuhvatnog okvira na nacionalnoj razini.
U skladu s člankom 325. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) radi suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije države članice trebaju poduzimati iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa.
Države članice trebale bi osigurati da određene vrste aktivnosti pranja novca budu kažnjive i kad ih je počinio počinitelj kriminalne aktivnosti kojom je ta imovina stečena (pranje novca za osobne potrebe).
U takvim slučajevima, ako aktivnost pranja novca ne predstavlja samo posjedovanje ili uporabu imovine, već uključuje i prijenos, konverziju, skrivanje ili prikrivanje prave prirode imovine te dovodi do daljnje štete u odnosu na onu koja je već nastala uslijed kriminalne aktivnosti, na primjer stavljanjem u promet imovine stečene kriminalnom aktivnošću čime se prikriva njezino nezakonito podrijetlo, ta bi aktivnost pranja novca trebala biti kažnjiva.
Kako bi kaznenopravne mjere bile učinkovite protiv pranja novca, osuđujuću bi presudu trebalo moći donijeti, a da pritom nije potrebno točno utvrditi kojom je kriminalnom aktivnošću imovina stečena ili da nije potrebno da postoji prethodna ili istodobna osuđujuća presuda za tu kriminalnu aktivnost, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti i dokaze.
Države članice trebale bi moći to osigurati i na druge načine, osim zakonodavstvom, u skladu sa svojim nacionalnim pravnim sustavima.
Kazneni progon za pranje novca ne bi trebao biti otežan ni činjenicom da je kriminalna aktivnost počinjena u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji, pod uvjetima utvrđenima u ovoj Direktivi.
Cilj je ove Direktive kriminalizirati pranje novca ako je počinjeno s namjerom i sa znanjem da je imovina stečena kriminalnom aktivnošću.
U tom kontekstu u ovoj Direktivi ne bi trebalo razlikovati situacije u kojima je imovina stečena izravno od kriminalne aktivnosti i situacije u kojima je stečena neizravno od kriminalne aktivnosti, u skladu sa širokom definicijom „imovinske koristi” kako je utvrđena u Direktivi 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća.
U svakom slučaju, pri razmatranju je li imovina stečena kriminalnom aktivnošću i je li osoba to znala, u obzir bi se trebale uzeti posebne okolnosti slučaja, kao što je činjenica da je vrijednost imovine neproporcionalna u odnosu na zakonit prihod optužene osobe te da je kriminalna aktivnost počinjena u istom vremenskom razdoblju u kojem je stečena imovina.
Namjera ili znanje o djelu može se utvrditi na temelju objektivnih, činjeničnih okolnosti.
Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati s ciljem zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi, osiguranja razboritog, učinkovitog i racionalnog korištenja prirodnih resursa, promicanja načelâ kružnoga gospodarstva, povećanja energetske učinkovitosti te smanjenja ovisnosti Unije o uvoznim resursima.
Ciljeve utvrđene Direktivom Vijeća 1999/31/EZ kojima se određuju ograničenja za odlagališta trebalo bi postrožiti kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo i ostvari napredak u provedbi Komunikacije Komisije od 4. studenog 2008. o „Inicijativi za sirovine: zadovoljavanje naših ključnih potreba za rast i radna mjesta u Europi” postupnim smanjenjem odlaganja otpada namijenjenog odlagalištima za neopasni otpad na najmanju moguću mjeru.
Komisija i države članice trebale bi osigurati da se takvo smanjenje uklapa u integriranu politiku kojom se jamči pravilna primjena hijerarhije otpada, doprinosi pomaku prema sprečavanju nastanka otpada, uključujući ponovnoj uporabi, pripremi za ponovnu uporabu i recikliranje te sprečava prelazak s odlaganja otpada na njegovo spaljivanje.
Kako bi se osigurala bolja usklađenost prava Unije u području otpada, trebalo bi, prema potrebi, uskladiti definicije iz Direktive 1999/31/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.
Postojeću definiciju „izoliranog naselja” trebalo bi prilagoditi u pogledu najudaljenijih regija kako bi se uzele u obzir specifičnosti takvih naselja, koja iz okolišne perspektive otvaraju bitno različita pitanja u usporedbi s drugim regijama.
Područje primjene Direktive 1999/31/EZ trebalo bi uskladiti s onim Direktive 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te bi ono trebalo nastaviti obuhvaćati odlaganje otpada od industrija vađenja minerala koje nisu obuhvaćene Direktivom 2006/21/EZ.
Daljnje ograničavanje odlaganja otpada, počevši od tokova otpada koji podliježu odvojenom skupljanju, kao što su plastika, metali, staklo, papir, biootpad, dovelo bi do očitih koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo.
Pri provedbi tih ograničenja odlaganja otpada trebalo bi uzeti u obzir tehničku, okolišnu ili gospodarsku izvedivost recikliranja ili drugih postupaka oporabe otpada preostalog pri odvojenom skupljanju otpada.
Biorazgradivi komunalni otpad čini velik dio komunalnog otpada.
Odlaganje neobrađenog biorazgradivog otpada ima znatne negativne učinke na okoliš u smislu emisija stakleničkih plinova i onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka.
Iako su Direktivom 1999/31/EZ već utvrđeni ciljevi u pogledu preusmjeravanja biorazgradivog otpada s odlagališta, primjereno je odrediti dodatna ograničenja za odlaganje biorazgradivog otpada zabranom odlaganja biorazgradivog otpada koji je odvojeno skupljen radi recikliranja u skladu s Direktivom 2008/98/EZ.
Kako bi se zajamčila pravilna primjena hijerarhije otpada, trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se od 2030. ograničenja za odlaganje primjenjivala na sav otpad koji je pogodan za recikliranje i druge postupke materijalne i energetske oporabe.
Ta se ograničenja ne bi trebala primjenjivati u slučajevima kada se može dokazati da otpad nije pogodan za recikliranje ili drugu oporabu i da bi odlaganje dovelo do najboljeg ukupnog ishoda u pogledu okoliša u skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u Direktivi 2008/98/EZ.
Brojne države članice još nisu u potpunosti razvile potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom.
Utvrđivanje ciljeva za smanjenje odlaganja otpada iziskivat će velike promjene u gospodarenju otpadom u mnogim državama članicama te će se time olakšati daljnji napredak i ulaganja u odvojeno skupljanje, razvrstavanje i recikliranje otpada i izbjeći moguće zadržavanje materijala koji se mogu reciklirati na nižim razinama hijerarhije otpada.
Postupno smanjenje odlaganja otpada nužno je kako bi se spriječili štetni utjecaji na zdravlje ljudi i okoliš te kako bi se osiguralo da se gospodarski vrijedni otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem otpadom te u skladu s hijerarhijom otpada kako je utvrđena Direktivom 2008/98/EZ.
Tim bi se smanjenjem trebalo izbjeći razvoj prekomjernih kapaciteta postrojenja za obradu ostatnog otpada, na primjer energetskom oporabom ili niskokvalitetnom mehaničko-biološkom obradom neobrađenog komunalnog otpada, jer bi se time moglo poremetiti ostvarivanje dugoročnih ciljeva Unije za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada koji su utvrđeni Direktivom 2008/98/EZ.
Slično tome, u cilju sprečavanja štetnih utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš, države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se odlaže samo obrađeni otpad, ispunjavanje takve obveze ne bi trebalo rezultirati nastankom viška kapaciteta za obradu preostalog komunalnog otpada.
Osim toga, kako bi osigurale usklađenost ciljeva utvrđenih Direktivom 2008/98/EZ i cilja za smanjenje odlaganja otpada utvrđenog u Direktivi 1999/31/EZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, te kako bi zajamčile koordinirano planiranje infrastrukture i ulaganja potrebnih za ostvarenje tih ciljeva, državama članicama koje su prema podatcima dostavljenim u okviru zajedničkog upitnika OECD-a i Eurostata odložile više od 60 % svojeg komunalnog otpada u 2013. trebalo bi dopustiti da produlje rok do kojeg moraju ispuniti cilj odlaganja postavljen za 2035.
Kako bi se osigurala pouzdanost podataka, važno je preciznije utvrditi pravila u skladu s kojima bi države članice trebale izvješćivati o odloženom komunalnom otpadu.
Izvješćivanje bi se trebalo temeljiti na količini komunalnog otpada odloženog nakon postupaka obrade u cilju pripreme tog otpada za kasnije odlaganje, kao što je stabilizacija biorazgradivog komunalnog otpada, i na količini otpada upućenog u postupak zbrinjavanja spaljivanjem.
Kada je riječ o komunalnom otpadu koji se prije recikliranja i oporabe otpada podvrgava postupcima obrade, kao što su razvrstavanje i mehanička obrada, otpad koji je rezultat tih postupaka i koji se u konačnici odloži trebalo bi također uzeti u obzir u svrhu izračuna u pogledu cilja odlaganja.
Pri provedbi obveze utvrđene Direktivom 1999/31/EZ da se osigura obrada otpada prije njegovog odlaganja, države članice trebale bi primjenjivati najprimjereniju vrstu obrade, uključujući stabilizaciju organske frakcije otpada, kako bi se u što većoj mjeri smanjili mogući štetni učinci koje odlaganje takvog otpada može imati na okoliš i zdravlje ljudi.
Pri procjeni primjerenosti vrste obrade države članice trebale bi uzeti u obzir mjere koje su već provedene u cilju smanjenja tih štetnih učinaka, posebno odvajanje biootpada i odvojeno skupljanje papira i kartona.
Kako bi se osigurala bolja, pravovremenija i ujednačenija provedba ove Direktive te kako bi se predvidjeli bilo kakvi nedostaci u provedbi, trebalo bi uspostaviti sustav izvješćâ o ranom upozoravanju radi otkrivanja nedostataka i omogućivanja poduzimanja mjera prije isteka rokova za ispunjenje ciljeva.
Kako bi se pomoglo u postizanju ciljeva Direktive 1999/31/EZ i pospješio prelazak na kružno gospodarstvo, Komisija bi trebala poticati koordinaciju i razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama i među različitim sektorima gospodarstva.
Pouzdano izvješćivanje o podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu, razborito planiranje infrastrukture za obradu otpada i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama.
Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 1999/31/EZ, u pogledu njezina članka 5.a stavka 4., članka 15. stavka 5. te članaka 15.b i 15.c kako su izmijenjeni ovom Direktivom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.
Direktivu 1999/31/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.
U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra dostavu tih dokumenata opravdanom,
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Živa je vrlo otrovna tvar koja predstavlja globalnu i veliku prijetnju za zdravlje ljudi, među ostalim u obliku metil-žive u ribi i morskim prehrambenim resursima, ekosustavima i divljoj fauni i flori.
Zbog prekogranične prirode onečišćenja živom, između 40 % i 80 % ukupnog taloženja žive u Uniji dolazi iz izvora izvan Unije.
Stoga je opravdano djelovanje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Većina emisija žive i s time povezanih rizika od izloženosti nastaju ljudskim djelovanjem, kao što su primarno rudarenje i obrada žive, uporaba žive u proizvodima i proizvodnim procesima, tradicionalno rudarenje i obrada zlata te rudarenje i obrada zlata u malom opsegu, izgaranje ugljena i gospodarenje otpadnom živom.
Sedmim programom djelovanja za okoliš donesenim Odlukom br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća [3] uspostavljen je dugoročni cilj ostvarenja netoksičnog okoliša te je u tu svrhu utvrđena potreba provođenja mjera kako bi se osiguralo minimiziranje bitnih negativnih učinaka kemikalija po zdravlje ljudi i okoliš do 2020.
Cilj je Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. siječnja 2005. pod naslovom „Strategija Zajednice o živi”, kako je revidirana 7. prosinca 2010. („Strategija”), minimizirati i, kada je to izvedivo, u potpunosti ukloniti globalna antropogena ispuštanja žive u zrak, vodu i zemljište.
U posljednjih 10 godina od donošenja Strategije i niza mjera koje se tiču emisija, ponude, potražnje i uporabe žive te upravljanja viškovima i zalihama žive u Uniji je postignut znatan napredak u području upravljanja živom.
Strategijom je preporučeno da bi dogovaranje i sklapanje međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta o živi trebalo biti prioritet jer sâmo djelovanje Unije ne može jamčiti djelotvornu zaštitu građana Unije od štetnih utjecaja žive na zdravlje.
Unija i 26 država članica potpisale su Minamatsku konvenciju o živi iz 2013. („Konvencija”).
Dvije države članice koje nisu potpisale Konvenciju, Estonija i Portugal, izrazile su obvezu da će je ratificirati.
Unija i sve njezine države članice obvezale su se, dakle, na sklapanje, prenošenje i provedbu Konvencije.
Brzo odobrenje Konvencije od strane Unije i njezina ratifikacija od strane država članica potaknut će velike svjetske potrošače i onečišćivače živom, a koji su potpisnici Konvencije, na njezinu ratifikaciju i provedbu.
Ovom Uredbom trebalo bi dopuniti pravnu stečevinu Unije te utvrditi odredbe koje su potrebne za osiguravanje potpune usklađenosti pravne stečevine Unije s Konvencijom, kako bi Unija i njezine države članice mogle odobriti odnosno ratificirati i provoditi Konvenciju.
Dodatne mjere koje bi Unija mogla poduzeti, a koje nadilaze zahtjeve Konvencije utrle bi put proizvodima i procesima koji ne sadržavaju živu odnosno u kojima se ne upotrebljava živa, kao što je bio slučaj s Uredbom (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća [4].
U skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ovom Uredbom ne sprječavaju se države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere, pod uvjetom da su te mjere u skladu s Ugovorima i da je Komisija o njima obaviještena.
Zabranu izvoza žive utvrđenu Uredbom (EZ) br. 1102/2008 trebalo bi dopuniti ograničenjima uvoza žive koja se razlikuju ovisno o izvoru, planiranoj upotrebi i mjestu podrijetla žive.
Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća [5] trebala bi se i dalje primjenjivati kada je riječ o uvozu otpadne žive, posebno u pogledu ovlasti nadležnih tijela u skladu s tom uredbom.
Odredbama ove Uredbe o uvozu žive i smjesa žive nastoji se osigurati da Unija i države članice ispunjavaju obveze iz Konvencije u pogledu trgovine živom.
Trebalo bi zabraniti izvoz, uvoz i proizvodnju niza proizvoda kojima je dodana živa i koji predstavljaju znatan udio uporabe žive i živinih spojeva na razini Unije i globalnoj razini.
Primjenom ove Uredbe ne bi trebalo dovoditi u pitanje odredbe primjenjive pravne stečevine Unije kojima su propisani stroži zahtjevi za proizvode kojima je dodana živa, uključujući u pogledu maksimalnog sadržaja žive.
Uporabu žive i živinih spojeva u proizvodnim procesima trebalo bi postupno ukinuti i u tu bi svrhu trebalo pružiti poticaje za istraživanja tvari koje su alternativa živi sa svojstvima koja nisu štetna ili su, u svakom slučaju, manje opasna za okoliš i zdravlje ljudi.
Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća [6] zabranjena je, od 10. listopada 2017., proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba pet fenilživinih spojeva za koje je poznato da se upotrebljavaju, osobito kao katalizatori, u proizvodnji poliuretana.
Uporabu drugih katalizatora koji sadržavaju živu u proizvodnji poliuretana također bi trebalo zabraniti od 1. siječnja 2018.
Trebalo bi postupno ukinuti proizvodnju alkoholata koja uključuje uporabu žive kao elektrode te bi takve proizvodne procese trebalo što prije zamijeniti izvedivim proizvodnim procesima u kojima se ne upotrebljava živa.
U nedostatku odgovarajućih proizvodnih procesa u kojima se ne upotrebljava živa, trebalo bi utvrditi operativne uvjete za proizvodnju natrijeva ili kalijeva metilata ili etilata koja uključuje uporabu žive.
Trebalo bi poduzeti mjere radi smanjenja uporabe žive kako bi se njezina uporaba u takvoj proizvodnji postupno ukinula što prije, a u svakom slučaju prije 1. siječnja 2028.
Proizvodnjom i stavljanjem na tržište novih proizvoda kojima je dodana živa i uporabom novih proizvodnih procesa koji uključuju uporabu žive ili živinih proizvoda povećala bi se uporaba žive i živinih spojeva te emisije žive u Uniji.
Stoga bi takve nove aktivnosti trebalo zabraniti, osim ako se procjenom utvrdi da bi se novim proizvodom kojem je dodana živa ili novim proizvodnim procesom ostvarile znatne koristi za okoliš ili za zdravlje ljudi i da on ne bi predstavljao znatan rizik ni za okoliš ni za zdravlje ljudi te da ne postoje tehnički provedive alternative koje ne sadržavaju živu i koje bi rezultirale takvim koristima.
Uporaba žive i živinih spojeva u tradicionalnom rudarenju i obradi zlata te rudarenju i obradi zlata u malom opsegu čini znatan dio uporabe i emisija žive u svijetu i ima negativne posljedice i na razini lokalnih zajednica i globalno.
Stoga bi takvu uporabu žive i živinih spojeva trebalo zabraniti na temelju ove Uredbe i regulirati na međunarodnoj razini.
Ne dovodeći u pitanje zabranu takve uporabe i povrh provedbe učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija od strane država članica za kršenje ove Uredbe, također je prikladno predvidjeti nacionalni plan za situacije u kojima nepoštovanje te zabrane nije ograničeno na izolirane slučajeve, kako bi se riješio problem tradicionalnog rudarenja i obrade zlata te rudarenja i obrade zlata u malom opsegu pri kojima se amalgam žive upotrebljava za izdvajanje zlata iz rude.
Živa se u Uniji najviše upotrebljava u zubnom amalgamu, što predstavlja znatan izvor onečišćenja.
Uporabu zubnog amalgama stoga bi trebalo postupno ukinuti u skladu s Konvencijom i nacionalnim planovima koji se osobito temelje na mjerama navedenima u dijelu II. Priloga A Konvenciji.
Komisija bi trebala procijeniti izvedivost postupnog ukidanja uporabe zubnog amalgama u dugoročnom razdoblju, po mogućnosti do 2030., i podnijeti izvješće o tome, uzimajući u obzir nacionalne planove čije se donošenje zahtijeva ovom Uredbom i pritom u potpunosti poštujući nadležnost država članica za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite.
Također bi trebalo poduzeti konkretne preventivne mjere za zaštitu zdravlja za ranjive skupine stanovništva, kao što su djeca te trudnice ili dojilje.
Uporabu zubnog amalgama trebalo bi dopustiti samo u obliku unaprijed doziranih kapsula, a uporabu separatora amalgama u stomatološkim ustanovama u kojima se upotrebljava zubni amalgam ili uklanjaju ispune zubnim amalgamom ili zubi koji sadržavaju takve ispune trebalo bi propisati kao obveznu kako bi se stomatolozi i pacijenti zaštitili od izloženosti živi te kako bi se osiguralo da se otpad koji nastaje takvom uporabom sakuplja i zbrinjava u skladu s okolišno prihvatljivim postupcima gospodarenja otpadom te da ni u kojim okolnostima ne bude ispuštena u okoliš.
U tom pogledu, trebalo bi zabraniti stomatolozima uporabu žive u rasutom obliku.
Amalgamske kapsule poput onih opisanih u europskim normama EN ISO 13897:2004 i EN ISO 24234:2015 smatraju se pogodnima su za uporabu od strane stomatologa.
Osim toga, trebalo bi utvrditi minimalnu razinu učinkovitosti zadržavanja za separatore amalgama.
Sukladnost separatora amalgama trebala bi se temeljiti na odgovarajućim normama, kao što je europska norma EN ISO 11143:2008.
Imajući u vidu veličinu gospodarskih subjekata u stomatološkom sektoru obuhvaćenih uvođenjem tih zahtjeva, primjereno je osigurati dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima.
Osposobljavanje studenata stomatologije i stomatologa za uporabu alternativa koje ne sadržavaju živu, osobito kada je riječ o ranjivim skupinama stanovništva kao što su djeca te trudnice ili dojilje, kao i provođenje istraživanja i inovacija u području oralnog zdravlja s ciljem unapređenja znanja o postojećim materijalima i tehnikama popravka te s ciljem razvoja novih materijala, mogu doprinijeti smanjenju uporabe žive.
Direktivom Vijeća 91/477/EEZ [3] uspostavljena je prateća mjera za unutarnje tržište.
Njome je uspostavljena ravnoteža između obveze osiguranja određene slobode kretanja za pojedino vatreno oružje i njegove bitne dijelove unutar Unije, s jedne strane, i potrebe za nadzorom te slobode uporabom sigurnosnih jamstava primjerenih tim proizvodima, s druge strane.
Određene aspekte Direktive 91/477/EEZ potrebno je dodatno unaprijediti na razmjeran način kako bi se započelo s rješavanjem problema zlouporabe vatrenog oružja u kriminalne svrhe, a valja uzeti u obzir i nedavna teroristička djela.
U tom kontekstu Komisija je u svojoj Komunikaciji od 28. travnja 2015. o Europskom programu sigurnosti pozvala na reviziju te direktive i zajednički pristup onesposobljavanju vatrenog oružja kako bi se spriječilo kriminalce da ga ponovno osposobe i koriste.
Na vatreno oružje koje je zakonito nabavljeno i posjeduje se u skladu s Direktivom 91/477/EEZ trebale bi se primjenjivati nacionalne odredbe o nošenju oružja, lovu ili streljaštvu.
Za potrebe Direktive 91/477/EEZ definicija posrednika trebala bi obuhvaćati svaku fizičku ili pravnu osobu, uključujući partnerstva, a za pojam „opskrba” trebalo bi smatrati da obuhvaća zajmove i leasing.
Budući da posrednici pružaju usluge slične onima koje pružaju trgovci oružjem, i oni bi trebali biti obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ u odnosu na one obveze trgovaca oružjem koje su relevantne za aktivnosti posrednika, u onoj mjeri u kojoj su u mogućnosti ispunjavati te obveze i ako ih već ne ispunjava trgovac oružjem u vezi s istom osnovnom transakcijom.
Djelatnosti trgovaca oružjem uključuju ne samo proizvodnju nego i modifikaciju ili prepravljanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva, poput skraćivanja cijelog vatrenog oružja, zbog čega se mijenja njegova kategorija ili podkategorija.
Isključivo privatne, nekomercijalne aktivnosti poput ručnog punjenja i ponovnog punjenja streljiva uporabom sastavnih dijelova streljiva za vlastitu upotrebu ili modifikacije na vatrenom oružju ili bitnim dijelovima u vlasništvu dotične osobe, kao što su promjene na kundaku ili nišanu ili održavanje koje se odnosi na istrošene ili oštećene bitne dijelove, ne bi se trebale smatrati aktivnostima koje bi jedino trgovac oružjem smio obavljati.
Kako bi se povećala sljedivost sveg vatrenog oružja i bitnih dijelova te olakšalo njihovo slobodno kretanje, sve vatreno oružje ili njegovi bitni dijelovi trebali bi biti označeni jasnom, trajnom i jedinstvenom oznakom i registrirani u sustavima baze podataka država članica.
Evidencija koja se čuva u sustavima baze podataka trebala bi sadržavati sve informacije na temelju kojih se vatreno oružje može povezati s vlasnikom te bi trebala bilježiti ime proizvođača ili robnu marku, zemlju ili mjesto proizvodnje, vrstu, marku, model, kalibar i serijski broj vatrenog oružja ili svaku jedinstvenu oznaku na kućištu ili uvodniku metaka vatrenog oružja.
Bitni dijelovi izuzev kućišta i uvodnika metaka trebali bi biti evidentirani u sustavima baze podataka pod rubrikom koja se odnosi na vatreno oružje na koje se ugrađuju.
Kako bi se spriječilo lako brisanje oznaka i pojasnilo na koje bi bitne dijelove trebalo staviti oznaku, trebalo bi uvesti zajednička pravila Unije o označivanju.
Ta bi se pravila trebala primjenjivati samo na vatreno oružje ili bitne dijelove koji su proizvedeni ili uvezeni u Uniju 14. rujna 2018. ili nakon tog datuma, kada se stavljaju na tržište, dok bi za vatreno oružje i dijelove proizvedene ili uvezene u Uniju prije tog datuma trebali vrijediti zahtjevi u pogledu označivanja i registracije u skladu s Direktivom 91/477/EEZ koji se primjenjuju do tog datuma.
S obzirom na opasnu prirodu i vijek trajanja vatrenog oružja i bitnih dijelova te kako bi se osiguralo da su nadležna tijela u mogućnosti pratiti vatreno oružje i bitne dijelove u svrhu administrativnih i kaznenih postupaka te uzimajući u obzir nacionalne postupovne zakone, potrebno je evidenciju u sustavima baze podataka čuvati 30 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova.
Pristup toj evidenciji i svim povezanim osobnim podacima trebao bi biti ograničen na nadležna tijela i trebao bi biti dopušten samo u razdoblju do 10 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova u svrhe davanja ili povlačenja odobrenja ili za carinske postupke, uključujući moguće nametanje administrativnih sankcija, te do 30 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova ako je taj pristup potreban za provedbu kaznenog prava.
Učinkovita razmjena informacija između posrednika i trgovaca oružjem, s jedne strane, i nadležnih tijela, s druge strane, važna je za uspješno funkcioniranje sustava baze podataka.
Trgovci oružjem i posrednici bi stoga nacionalnim nadležnim tijelima trebali dostavljati informacije bez nepotrebne odgode.
Kako bi se to olakšalo, nacionalna nadležna tijela trebala bi uspostaviti elektroničku vezu dostupnu trgovcima oružjem i posrednicima koja može uključivati slanje informacija elektroničkom poštom ili izravno unošenjem u bazu podataka ili drugi registar.
Kada je riječ o obvezi država članica da imaju funkcionalan sustav praćenja, kako bi se osiguralo da su uvjeti za izdavanje odobrenja za vatreno oružje ispunjeni tijekom cjelokupnog njegovog važenja, države članice trebale bi odlučiti obuhvaća li ocjena prethodnu provedbu liječničkog ili psihološkog testa.
Ne dovodeći u pitanje nacionalne zakone o profesionalnoj odgovornosti, ne bi trebalo smatrati da se procjenom relevantnih zdravstvenih ili psiholoških informacija stavlja ikakva odgovornost na medicinsko osoblje ili druge osobe koje pružaju takve informacije u slučaju zlouporabe vatrenog oružja koje je u nečijem posjedu u skladu s Direktivom 91/477/EEZ.
Vatreno oružje i streljivo koje se izravno ne nadzire trebalo bi pohraniti na siguran način.
Ako nisu pohranjeni u sefu, vatreno oružje i streljivo trebalo bi pohraniti odvojeno.
Kada se vatreno oružje i streljivo treba predati prijevozniku radi prijevoza, taj bi prijevoznik trebao biti odgovoran za odgovarajući nadzor i skladištenje.
Kriteriji odgovarajućeg pohranjivanja i sigurnog prijevoza trebali bi biti definirani nacionalnim pravom, uzimajući u obzir brojčano stanje i kategoriju dotičnog vatrenog oružja i streljiva.
Direktiva 91/477/EEZ ne bi trebala utjecati na pravila država članica kojima se dozvoljava provedba zakonitih transakcija koje uključuju vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo poštom, internetom ili ugovorima na daljinu kako su definirani Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća [4], na primjer preko internetskih aukcijskih kataloga ili malih oglasa, telefona ili elektroničke pošte.
Međutim, nužno je da identitet strana u tim transakcijama i njihovu zakonsku sposobnost da sudjeluju u takvim transakcijama bude moguće provjeriti te da se to i učini.
Kada je riječ o kupcima, primjereno je stoga osigurati da prije dostave ili najkasnije prilikom dostave licencirani ili ovlašteni trgovac oružjem ili posrednik ili tijelo javne vlasti ili predstavnik tog tijela provjeri njihov identitet i, prema potrebi, činjenicu da imaju odobrenje za nabavu vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva.
Za najopasnije vatreno oružje trebalo bi Direktivom 91/477/EEZ uvesti stroža pravila kako bi se osiguralo da, uz neke ograničene i propisno obrazložene iznimke, nabava, posjedovanje ili trgovanje takvim vatrenim oružjem nije dopušteno.
U slučaju nepoštovanja tih pravila države članice trebale bi poduzeti sve odgovarajuće mjere, što bi između ostaloga moglo uključivati oduzimanje tog vatrenog oružja.
Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost odobriti nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A kada je to potrebno za obrazovne, istraživačke, povijesne ili kulturne svrhe, uključujući film i kazalište.
U ovlaštene bi se osobe, među ostalima, mogli ubrajati puškari, ispitne ustanove za oružje, proizvođači, ovlašteni stručnjaci, forenzičari i, u određenim slučajevima, osobe koje rade u filmskoj ili televizijskoj produkciji.
Državama članicama također bi trebalo dopustiti da pojedincima odobre nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A za nacionalnu obranu, na primjer u okviru dobrovoljne vojne obuke koja se provodi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.
Države članice trebale bi moći priznatim muzejima i kolekcionarima dati odobrenje za nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A kada je to potrebno iz povijesnih, kulturnih, znanstvenih, tehničkih i obrazovnih razloga ili razloga očuvanja nasljeđa, pod uvjetom da takvi muzeji i kolekcionari prije dobivanja takvog odobrenja dokažu da su poduzeli mjere potrebne za otklanjanje opasnosti za javnu sigurnost ili javni red, između ostalog i osiguravanjem odgovarajućeg pohranjivanja.
Pri izdavanju svakog takvog odobrenja trebalo bi uzeti u obzir specifičnu situaciju, uključujući vrstu i svrhu zbirke, a države članice trebale bi osigurati postojanje sustava za praćenje sakupljača i zbirki.
Trgovci i posrednici ne bi trebali biti spriječeni u postupanju s vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom razvrstanima u kategoriju A u slučajevima u kojima su nabava i posjedovanje takvog vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva iznimno dopušteni kada je postupanje s njima potrebno u svrhu onesposobljavanja ili prepravljanja, ili kad god je to inače dopušteno Direktivom 91/477/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.
Isto tako, trgovci i posrednici ne bi trebali biti spriječeni u postupanju s tim vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom u slučajevima koji nisu obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjerice vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom za izvoz izvan Unije ili oružjem koje nabavljaju oružane snage, policija ili tijela javne vlasti.
Trgovci oružjem i posrednici trebali bi moći odbiti izvršiti svaku sumnjivu transakciju za nabavu cijelih naboja ili aktivnih upaljača streljiva.
Transakcija se može smatrati sumnjivom ako, na primjer, uključuje količine neuobičajene za predviđenu privatnu uporabu, ako kupac pokaže da nije upoznat s načinom korištenja streljiva ili ako kupac inzistira na plaćanju gotovinom istodobno odbijajući pružiti dokaz o vlastitu identitetu.
Trgovci oružjem i posrednici također bi trebali moći prijaviti takve sumnjive transakcije nadležnim tijelima.
Postoji velika opasnost od prepravljanja akustičnog oružja i drugih vrsta oružja sa streljivom bez projektila u pravo vatreno oružje.
Stoga je ključno riješiti problem uporabe takvog prepravljenog vatrenog oružja pri počinjavanju kaznenih dijela, posebno njegovim uključivanjem u područje primjene Direktive 91/477/EEZ.
Nadalje, kako bi se izbjegla opasnost od proizvodnje oružja za uzbunjivanje i signalizaciju na način koji mu omogućuje prepravljanje za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva, Komisija bi trebala donijeti tehničke specifikacije kako bi se osiguralo da se ono ne može prepraviti na taj način.
Uzimajući u obzir veliku opasnost od ponovnog osposobljavanja neodgovarajuće onesposobljenog oružja i s ciljem jačanja sigurnosti u cijeloj Uniji, takvo vatreno oružje trebalo bi biti obuhvaćeno Direktivom 91/477/EEZ.
Trebalo bi predvidjeti definiciju onesposobljenog vatrenog oružja koja odražava opća načela onesposobljavanja vatrenog oružja iz Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, priloženog Odluci Vijeća 2014/164/EU [5] kojom se taj protokol prenosi u pravni okvir Unije.
Solidarnost među građanima Unije i među državama članicama jedna je od općih vrijednosti na kojima je Unija izgrađena.
Ta zajednička vrijednost usmjerava djelovanja Unije i pruža joj nužno jedinstvo za suočavanje s trenutačnim i budućim društvenim izazovima, koje su mladi Europljani voljni pomoći rješavati iskazivanjem solidarnosti na djelu.
Solidarnost također potiče interes mladih za zajednički europski projekt.
Načelo solidarnosti utvrđeno je u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i preambuli Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
U govoru o stanju Unije od 14. rujna 2016. naglašena je potreba za ulaganjem u mlade i najavljeno je osnivanje Europskih snaga solidarnosti kako bi se mladima diljem Unije pružile mogućnosti da značajno doprinesu društvu, pokažu solidarnost i razviju svoje vještine, kompetencije i znanje, te tako steknu neprocjenjivo životno iskustvo, što je također ključno za pojavu aktivnog i angažiranog građanstva Unije.
Komisija je u svojoj komunikaciji od 7. prosinca 2016. pod nazivom „Europske snage solidarnosti” naglasila potrebu da se ojačaju temelji za solidarno djelovanje diljem Europe, da se mladima pruže brojnije i bolje mogućnosti za visokokvalitetne aktivnosti solidarnosti koje pokrivaju različita područja te da se nacionalnim, regionalnim i lokalnim akterima pruži podrška u njihovim nastojanjima da nose s raznim izazovima i krizama.
Tom je komunikacijom pokrenuta prva faza Europskih snaga solidarnosti u kojoj su mobilizirani različiti programi Unije kako bi se mladima diljem Unije ponudile mogućnosti volontiranja, stažiranja ili zaposlenja.
Na te bi se aktivnosti, bez obzira na to jesu li provedene prije ili nakon stupanja na snagu ove Uredbe, bi se trebali i dalje primjenjivati pravila i uvjeti utvrđeni odgovarajućim programima Unije kojima su financirani u okviru prve faze Europskih snaga solidarnosti.
U kontekstu ove Uredbe solidarnost se može shvatiti kao osjećaj odgovornosti svake osobe prema svima ostalima da se posveti općem dobru, koji se izražava kroz konkretna djelovanja bez očekivanja povratne usluge.
Mladima bi trebalo pružiti lako dostupne mogućnosti sudjelovanja u visokokvalitetnim aktivnostima solidarnosti sa snažnom europskom dimenzijom, kao način na koji se može doprinijeti jačanju kohezije, solidarnosti, socijalne uključenosti i demokracije u zemljama sudionicama u korist lokalnih zajednica, uz istodobno poboljšanje njihovog kapaciteta za osobni razvoj, što će ojačati njihovo samopouzdanje, samostalnost i motivaciju za učenje, kao i potaknuti njihov obrazovni, socijalni, umjetnički, jezični, kulturni, građanski i profesionalni razvoj, kao i olakšati njihovo aktivno građanstvo, zapošljivost i prijelaz na tržište rada.
Tim bi se aktivnostima solidarnosti ujedno poduprla mobilnost sudionika.
Ovom se Uredbom uspostavlja program za djelovanje Unije pod nazivom Europske snage solidarnosti, kao temelj za ostvarivanje pozitivne društvene promjene pružanjem podrške zajednicama pojedinaca i subjektima koji su posvećeni jačanju solidarnosti diljem Europe.
Time se osigurava i instrument za financiranje djelovanja Unije s ciljem primjene od datuma stupanja na snagu ove Uredbe na trajnoj osnovi te se pruža osnova za uspostavu Europskih snaga solidarnosti kao zajednice i kao izvora nadahnuća za snažniji duh solidarnosti u Europi zahvaljujući širem utjecaju kojeg će imati aktivnosti koje se provode u okviru Europskih snaga solidarnosti.
Aktivnosti solidarnosti koje se nude mladima trebale bi biti visokokvalitetne u smislu da bi trebale doprinositi postizanju ciljeva Europskih snaga solidarnosti i pomagati u prevladavanju društvenih izazova i istovremeno odgovarati na potrebe lokalnih zajednica.
Aktivnosti solidarnosti trebale bi mladima ponuditi mogućnost stjecanja dragocjenih kompetencija za osobni, socijalni, građanski i profesionalni razvoj, obuhvaćati snažnu dimenziju učenja i osposobljavanja, biti pristupačne svim mladim ljudima, provoditi se u sigurnim i zdravim uvjetima te bi ih trebalo vrednovati na odgovarajući način.
Aktivnosti solidarnosti ne bi smjele negativno utjecati na postojeća zaposlenja ili stažiranja te bi trebale doprinositi jačanju obveza društveno odgovornog poslovanja poduzeća, bez da ih zamjenjuje.
Svaki subjekt koji želi sudjelovati u Europskim snagama solidarnosti, bez obzira na to financira li se iz proračuna Europskih snaga solidarnosti, nekog drugog programa Unije ili kakvih drugih izvora financiranja, trebao bi dobiti oznaku kvalitete uz uvjet da su ispunjeni posebni zahtjevi.
Ti se uvjeti za dobivanje oznake kvalitete ne bi trebali primjenjivati na fizičke osobe koje traže financijsku potporu u ime neke neformalne skupine sudionika za njihove projekte solidarnosti.
Oznakom kvalitete koja se dodjeljuje organizacijama sudionicama trebala bi se potvrditi sposobnost tih organizacija da zajamče kvalitetu aktivnosti solidarnosti koje nude.
Provedbena tijela Europskih snaga solidarnosti trebala bi na pristupačan i transparentan način provesti postupak dodjele oznake kvalitete.
Dodijeljena oznaka kvalitete trebala bi se povremeno ponovno ocijeniti te bi trebalo biti moguće opozvati oznaku kvalitete ako je u okviru ponovne procjene utvrđeno da više nisu ispunjeni uvjeti koji su doveli do njezine dodjele.
Europske snage solidarnosti pružile bi jedinstvenu ulaznu točku za aktivnosti solidarnosti diljem Unije.
Potrebno je osigurati usklađenost i komplementarnost Europskih snaga solidarnosti s drugim relevantnim politikama, programima i instrumentima Unije.
Europske snage solidarnosti trebale bi se oslanjati na prednosti i sinergije postojećih i prijašnjih programa, osobito programa Erasmus+ i Mladi na djelu.
Trebale bi i dopuniti nastojanja država članica da podrže mlade i olakšaju njihov prijelaz iz škole na radno mjesto u okviru programa poput Garancije za mlade, uspostavljenog u skladu s Preporukom Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade pružanjem dodatnih mogućnosti za sudjelovanje u aktivnostima solidarnosti u obliku stažiranja ili zaposlenja u njihovim državama članicama ili preko granica.
Trebalo bi osigurati i komplementarnost s postojećim mrežama na razini Unije koje se odnose na aktivnosti u okviru Europskih snaga solidarnosti, kao što su Europska mreža javnih službi za zapošljavanje, EURES i mreža Eurodesk.
Osim toga, trebalo bi poticati komplementarnost i lojalnu suradnju između postojećih povezanih programa i Europskih snaga solidarnosti, osobito kad je riječ o programima za mlade u području solidarnosti, volontiranja, civilne službe i mobilnosti, koji djeluju na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, kao i o prioritetima povezanim sa solidarnošću i mladima u zemljama sudionicama, prema potrebi, radi uzajamnog jačanja i obogaćivanja utjecaja i kvaliteta takvih programa i nadograđivanja na primjere dobre prakse.
Europske snage solidarnosti ne bi trebale zamijeniti slične nacionalne programe u području solidarnosti, volontiranja, civilne službe i mobilnosti.
Svim mladima trebalo bi zajamčiti jednak pristup nacionalnim aktivnostima solidarnosti.
Trebalo bi poticati partnerstva s europskim mrežama specijaliziranima za određene hitne socijalne probleme.
Kako bi se postigao najbolji mogući učinak Europskih snaga solidarnosti, i drugi programi Unije trebali bi moći doprinijeti ciljevima Europskih snaga solidarnosti podupiranjem aktivnosti unutar njihova područja djelovanja.
Taj bi se doprinos trebao financirati u skladu s odgovarajućim pravnim aktima predmetnih programa kako bi se povećala uključenost mladih, civilnog društva i postojećih programa volontiranja u državama članicama.
Nakon što su dobile valjanu oznaku kvalitete, organizacijama sudionicama trebalo bi omogućiti pristup portalu Europskih snaga solidarnosti i omogućiti upotrebu mjera u pogledu kvalitete i potpore predviđenih za ponuđenu vrstu aktivnosti solidarnosti.
Europske snage solidarnosti trebale bi otvoriti nove mogućnosti volontiranja, stažiranja i zaposlenja za mlade te, na njihovu vlastitu inicijativu osmisliti i razviti projekte solidarnosti s jasnom europskom vrijednošću.
Te bi mogućnosti trebale pomoći u zadovoljavanju neispunjenih društvenih potreba te doprinijeti jačanju zajednica i poboljšanju osobnog, obrazovnog, socijalnog, građanskog i profesionalnog razvoja mladih.
Europske snage solidarnosti trebale bi podupirati i aktivnosti umrežavanja sudionika i organizacija sudionica te mjere za osiguravanje kvalitete podupiranih aktivnosti i za promicanje vrednovanja stečenih obrazovnih rezultata.
Trebale bi doprinositi i podržavanju i jačanju postojećih organizacija koje provode djelovanja solidarnosti.
Volontiranje je bogato iskustvo u formalnom i neformalnom kontekstu učenja u kojem se osnažuje osobni, društveno-obrazovni i profesionalni razvoj mladih, kao i njihova zapošljivost i aktivno građanstvo.
Volontiranje ne bi smjelo zamjenjivati stažiranje ili zaposlenje i trebalo bi se temeljiti na pisanom ugovoru o volontiranju.
Komisija i države članice surađuju kad je riječ o politikama u području volontiranja mladih putem otvorene metode koordinacije.
Stažiranja i zaposlenja trebalo bi jasno odvojiti od volontiranja, i s financijskog i s organizacijskog gledišta.
Stažiranja nikada ne bi trebala voditi do zamjene za zaposlenje.
Međutim, plaćena stažiranja i zaposlenja mogu za mlade u nepovoljnom položaju i mlade s manje mogućnosti predstavljati poticaj da sudjeluju u aktivnostima povezanima sa solidarnošću kojima inače ne bi mogli pristupiti.
Stažiranje može mladim ljudima olakšati prelazak iz obrazovanja u radni odnos i potaknuti njihovu zapošljivost, što je ključno za njihovo održivo uključivanje na tržište rada.
Plaću za stažiranja i zaposlenja koja se nude u okviru Europskih snaga solidarnosti uvijek bi trebala osigurati organizacija sudionica koja je domaćin ili poslodavac sudioniku.
Stažiranje bi se trebalo temeljiti na pisanom ugovoru o stažiranju u skladu s primjenjivim regulatornim okvirom zemlje u kojoj se stažiranje odvija, prema potrebi, te bi se njime u obzir trebala uzimati načela iznesena u Preporuci Vijeća od 10. ožujka 2014. o uspostavi kvalitativnog okvira za pripravništvo.
Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) osnovana je Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1365/75 radi doprinosa planiranju i ostvarivanju boljih životnih i radnih uvjeta aktivnostima osmišljenim za povećanje i širenje znanja.
Eurofound bi u tom kontekstu također trebao uzimati u obzir srednjoročnu i dugoročnu perspektivu.
Eurofound je od svog osnivanja 1975. imao važnu ulogu u pružanju potpore poboljšanju životnih i radnih uvjeta diljem Unije.
Istodobno su se koncept i značaj životnih i radnih uvjeta razvijali pod utjecajem društvenog razvoja i temeljnih promjena na tržištima rada.
Eurofound institucijama i tijelima Unije, državama članicama i socijalnim partnerima pruža informacije koje su stručne i koje osiguravaju dodanu vrijednost iz područja djelovanja Eurofounda.
Eurofound bi trebao nastaviti provoditi ankete kako bi se zajamčio kontinuitet komparativnih analiza trendova u području životnih i radnih uvjeta te kretanja na tržištu rada u Uniji.
Također je važno da Eurofound blisko surađuje s povezanim tijelima na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini.
Eurofound upravlja uredom za vezu u Bruxellesu.
Trebalo bi ažurirati financijske odredbe i odredbe za programiranje i izvješćivanje koje se odnose na Eurofound.
U Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1271/2013 navodi se da Eurofound treba provoditi ex ante i ex post evaluacije onih programa i aktivnosti koji povlače za sobom znatnu potrošnju.
Eurofound bi te evaluacije trebao uzimati u obzir u svojem višegodišnjem i godišnjem programiranju.
Kako bi se osigurala njegova potpuna autonomija i neovisnost te kako bi mu se omogućilo pravilno ispunjavanje njegovih ciljeva i zadaća u skladu s ovom Uredbom, Eurofoundu bi trebalo dodijeliti odgovarajući i neovisan proračun s prihodima koji ponajprije potječu iz doprinosa iz općeg proračuna Unije.
Na Eurofound bi se trebao primjenjivati proračunski postupak Unije u pogledu doprinosa Unije i svih drugih subvencija koje se isplaćuju iz općeg proračuna Unije.
Reviziju financijskih izvještaja Eurofounda trebao bi obavljati Revizorski sud.
Usluge prevođenja potrebne za rad Eurofounda trebao bi pružati Prevoditeljski centar za tijela Europske unije (Prevoditeljski centar).
Eurofound bi trebao surađivati s Prevoditeljskim centrom radi utvrđivanja pokazatelja kvalitete, pravovremenosti i povjerljivosti, radi jasnog utvrđivanja potreba i prioriteta Eurofounda te razvijanja transparentnih i objektivnih postupaka za proces prevođenja.
Odredbe u vezi s osobljem Eurofounda trebale bi biti u skladu s Pravilnikom o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije (Uvjeti zaposlenja ostalih službenika), utvrđenima Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68.
Eurofound bi trebao poduzeti potrebne mjere radi osiguravanja sigurnog postupanja s povjerljivim podatcima i njihove sigurne obrade.
Ako je to potrebno, Eurofound bi trebao donijeti sigurnosna pravila istovjetna onima iz odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 i (EU, Euratom) 2015/444.
Potrebno je utvrditi prijelazne proračunske odredbe i prijelazne odredbe o Upravnom odboru, izvršnom direktoru i osoblju kako bi se osigurao kontinuitet aktivnosti Eurofounda do početka provedbe ove Uredbe,
Obveznom iznimkom predviđenom ovom Direktivom trebalo bi ograničiti pravo umnožavanja kako bi se dopustile sve radnje koje su potrebne za izmjenu ili pretvorbu ili prilagodbu djela ili drugog predmeta zaštite radi proizvodnje primjerka u dostupnom formatu kojim se korisnicima omogućuje da pristupe tom djelu ili drugom predmetu zaštite.
To uključuje osiguravanje potrebnih sredstava za pristup informacijama u primjerku u dostupnom formatu.
Također uključuje promjene koje bi mogle biti potrebne u slučaju kada je format nekog djela ili drugog predmeta zaštite već dostupan određenim korisnicima, ali drugima možda nije dostupan zbog različitih oštećenja ili smetnji ili poteškoća ili pak razlike u stupnju tih oštećenja ili smetnji ili poteškoća.
Dopuštene upotrebe utvrđene ovom Direktivom trebale bi uključivati izradu primjeraka u dostupnom formatu od strane korisnika ili ovlaštenih subjekata koji pružaju usluge prilagođene potrebama korisnika, bilo da su ti ovlašteni subjekti javne ili privatne organizacije, posebno knjižnica, obrazovnih ustanova i drugih neprofitnih organizacija, kojima je pružanje usluga osobama s poteškoćama u korištenju tiskanim materijalima jedna od primarnih djelatnosti, institucijskih obveza ili dio njihovih zadaća od javnog interesa.
Upotrebe utvrđene u ovoj Direktivi trebale bi uključivati i izradu primjeraka u dostupnom formatu koje za isključivu upotrebu od strane korisnika izrađuje fizička osoba koja to čini u ime korisnika ili koja korisniku pomaže u izradi takvih primjeraka.
Primjerci u dostupnom formatu trebali bi se izrađivati samo kada je riječ o djelima i drugim predmetima zaštite kojima korisnici ili ovlašteni subjekti imaju zakonit pristup.
Države članice trebale bi osigurati da nijedna ugovorna odredba kojom se na bilo koji način želi spriječiti ili ograničiti primjena iznimke nema pravni učinak.
Iznimkom predviđenom u ovoj Direktivi ovlaštenim bi se subjektima trebala dopustiti izrada te širenje, na internetu i izvan njega unutar Unije, primjeraka u dostupnom formatu djelâ ili drugih predmeta zaštite obuhvaćenih ovom Direktivom.
Ovom se Direktivom ovlaštenim subjektima ne bi smjela nametati obveza izrade i širenja takvih primjeraka.
Trebalo bi omogućiti da primjerci u dostupnom formatu izrađeni u jednoj državi članici budu raspoloživi u svim državama članicama kako bi se osigurala njihova veća raspoloživost na cijelom unutarnjem tržištu.
Time bi se smanjila potražnja za udvostručenjem posla pri proizvodnji primjeraka u dostupnom formatu jednog te istog djela ili drugog predmeta zaštite širom Unije, što bi dovelo do uštede i povećanja učinkovitosti.
Stoga bi se ovom Direktivom trebalo osigurati da se primjerci u dostupnom formatu koje su izradili ovlašteni subjekti u jednoj državi članici mogu staviti u optjecaj među korisnicima i ovlaštenim subjektima širom Unije te da im oni mogu pristupiti.
Kako bi se potaknula takva prekogranična razmjena i kako bi se olakšalo međusobno prepoznavanje i suradnja ovlaštenih subjekata, trebalo bi poticati dobrovoljno dijeljenje informacija o imenima i kontaktnim podatcima ovlaštenih subjekata koji imaju poslovni nastan u Uniji, uključujući internetske stranice ako su dostupne.
Stoga bi države članice trebale Komisiji proslijediti informacije koje su im dostavili ovlašteni subjekti.
To ne bi trebalo značiti da su države članice obvezne provjeravati potpunost i točnost takvih informacija ili njihovu usklađenost s nacionalnim pravom kojim se prenosi ova Direktiva.
Komisija bi takve informacije trebala staviti na raspolaganje na internetu putem središnjeg mjesta za pristup informacijama na razini Unije.
Time bi se također pomoglo ovlaštenim subjektima, ali i korisnicima i nositeljima prava koji žele kontaktirati ovlaštene subjekte, pri dobivanju dodatnih informacija, u skladu s odredbama utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) 2017/1563 Europskog parlamenta i Vijeća [10].
Gore navedeno središnje mjesto za pristup informacijama trebalo bi biti komplementarno mjestu za pristup informacijama koje će uspostaviti Međunarodni ured Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), kako je predviđeno Marakeškim ugovorom, čime se nastoji olakšati međusobno prepoznavanje i suradnja ovlaštenih subjekata na međunarodnoj razini.
Zahtjevi za ovlaštenje ili priznavanje koje države članice mogu primijeniti na ovlaštene subjekte, kao što su oni povezani s pružanjem općih usluga korisnicima, ne bi smjeli predstavljati prepreku subjektima koji su obuhvaćeni definicijom ovlaštenog subjekta iz ove Direktive pri provođenju upotreba dopuštenih na temelju ove Direktive.
S obzirom na posebnu prirodu iznimke predviđene ovom Direktivom, njezino posebno područje primjene i potrebu za pravnom sigurnošću njezinih korisnika, državama članicama ne bi trebalo dopustiti mogućnost uvođenja dodatnih zahtjeva za primjenu iznimke, primjerice prethodne provjere komercijalne raspoloživosti djela u dostupnom formatu, osim onih utvrđenih ovom Direktivom.
Državama članicama trebalo bi tek dopustiti da predvide sustave naknada povezane s dopuštenim upotrebama djelâ ili drugih predmeta zaštite od strane ovlaštenih subjekata.
Kako bi se izbjeglo opterećenje korisnika i spriječile prepreke prekograničnom širenju primjeraka u dostupnom formatu te nametanje pretjeranih zahtjeva ovlaštenim subjektima, važno je da mogućnost država članica da predvide takve sustave naknada bude ograničena.
Slijedom toga se u okviru sustava naknada ne bi smjelo zahtijevati plaćanje od korisnika.
Trebali bi se primjenjivati samo na upotrebe od strane ovlaštenih subjekata s poslovnim nastanom na državnom području države članice koja predviđa takav sustav i u okviru njih ne bi se smjelo zahtijevati plaćanje od ovlaštenih subjekata koji imaju poslovni nastan u drugim državama članicama ili u trećim zemljama koje su stranke Marakeškog ugovora.
Države članice trebale bi osigurati da se u okviru takvih sustava naknade za prekograničnu razmjenu primjeraka u dostupnom formatu ne nameću zahtjevi koji su dodatno opterećujući u odnosu na situacije koje nisu prekogranične situacije, među ostalim kada je riječ o obliku i mogućoj visini naknade.
Pri utvrđivanju visine naknade trebalo bi voditi računa o neprofitnoj prirodi djelatnosti ovlaštenih subjekata, o ciljevima od javnog interesa iz ove Direktive, o interesima korisnika iznimke, o mogućoj šteti za nositelje prava i o potrebi za osiguravanjem prekograničnog širenja primjeraka u dostupnom formatu.
U obzir bi trebalo uzeti i okolnosti svakog pojedinog slučaja koje su posljedica izrade određenog primjerka u dostupnom formatu.
Kada je šteta za nositelja prava minimalna, ne bi trebala postojati obveza plaćanja naknade.
UNCRPD-om, čija je Unija stranka, osobama s invaliditetom jamči se pravo pristupa informacijama i obrazovanju te pravo na sudjelovanje u kulturnom, ekonomskom i društvenom životu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Donošenjem ove Direktive Unija korisnicima želi osigurati pristup knjigama i drugom tiskanom materijalu u dostupnim formatima širom unutarnjeg tržišta.
Stoga je ova Direktiva bitan prvi korak prema poboljšanju pristupa djelima za osobe s invaliditetom.
Komisija bi trebala ocjenjivati situaciju u pogledu raspoloživosti u dostupnim formatima onih djelâ i drugih predmeta zaštite koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, kao i raspoloživosti djelâ i drugih predmeta zaštite u dostupnim formatima za osobe s drugim vrstama invaliditeta.
Važno je da Komisija u tom pogledu iscrpno preispita situaciju.
Prema potrebi bi se mogle razmotriti izmjene područja primjene ove Direktive, na temelju izvješća koje dostavi Komisija.
Države članice trebale bi i dalje moći predvidjeti iznimku ili ograničenje u korist osoba s invaliditetom u slučajevima koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, osobito kada je riječ o onim djelima i drugim predmetima zaštite te vrstama invaliditeta koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2001/29/EZ.
Ovom Direktivom ne sprječavaju se države članice da predvide iznimke ili ograničenja u pogledu prava koja nisu usklađena u okviru Unije za autorsko pravo.
Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima osobito Poveljom i UNCRPD-om.
Ovu bi Direktivu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.
Marakeškim ugovorom uvode se određene obveze u pogledu razmjene primjeraka u dostupnom formatu između Unije i trećih zemalja koje su stranke tog ugovora.
Mjere koje je Unija poduzela za ispunjenje tih obveza sadržane su u Uredbi (EU) 2017/1563 koju bi trebalo tumačiti u vezi s ovom Direktivom.
S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest poboljšanje pristupa u Uniji djelima i drugim predmetima zaštite zaštićenima autorskim pravom i srodnim pravima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
točke (e) i (f) brišu se;
stavak 4. mijenja se kako slijedi:
i. u točki (a) treća alineja zamjenjuje se sljedećim:
ako u potpunosti ispunjavaju zahtjeve Kodeksa o sigurnosti dinamički podržavanih plovila (Kodeks DSC) iz Rezolucije IMO-a A.373(10) u ažuriranoj verziji;”;
ii. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
gradnja i održavanje brzih putničkih plovila i njihove opreme moraju biti u skladu s pravilima za klasifikaciju brzih plovila priznate organizacije ili jednakovrijednim pravilima koje primjenjuje administracija, u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2009/15/EZ.”;
Za nove i postojeće brodove značajni popravci, izmjene i preinake te pripadajuća oprema moraju biti u skladu sa zahtjevima za nove brodove navedenima u stavku 2. točki (a); preinake na brodovima isključivo radi postizanja veće sposobnosti prevladavanja oštećenja ne smatraju se značajnim izmjenama.
Brodovi izgrađeni od jednakovrijednog materijala prije 20. prosinca 2017. moraju biti u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive do 22. prosinca 2025.
Odstupajući od ove Direktive, država članica koja 20. prosinca 2017. pod svojom zastavom ima više od 60 putničkih brodova izgrađenih od aluminijske legure može izuzeti od odredaba ove Direktive sljedeće putničke brodove za sljedeća razdoblja:
putničke brodove klasa B, C i D izgrađene od aluminijske legure nakon 20. prosinca 2017., na razdoblje od 10 godina od tog datuma; i
pod uvjetom da ti brodovi plove isključivo među lukama te države članice.
Svaka država članica koja želi primijeniti to odstupanje obavješćuje Komisiju o svojoj namjeri do 21. prosinca 2019. te obavješćuje Komisiju o njegovu sadržaju.
One Komisiju obavješćuju i o svim naknadnim promjenama.
Komisija obavješćuje druge države članice u skladu s člankom 9. stavkom 4.”;
Ro-ro putnički brodovi klase C kojima je kobilica položena ili koji su bili u sličnoj fazi gradnje 1. listopada 2004. ili nakon tog datuma te svi ro-ro putnički brodovi klasa A i B moraju biti u skladu s člancima 6., 8. i 9. Direktive 2003/25/EZ.”;
stavak 2. briše se;
u stavku 3. drugi podstavak briše se;
Država članica može, prema postupku utvrđenom u stavku 4., donijeti mjere kojima se dopuštaju jednakovrijedne zamjene za određene posebne zahtjeve iz ove Direktive, pod uvjetom da su takve zamjene najmanje jednako učinkovite kao ti zahtjevi.”;
Država članica koja se koristi pravima dodijeljenima stavkom 1., 2. ili 3. postupa u skladu s drugim do sedmim podstavkom ovog stavka.
Država članica obavješćuje Komisiju o mjerama koje namjerava donijeti i takvoj obavijesti dodaje pojedinosti dostatne za potvrdu održavanja odgovarajuće razine sigurnosti.
Ako u roku od šest mjeseci od te obavijesti Komisija donese provedbene akte koji sadržavaju njezinu odluku da predložene mjere nisu opravdane, od navedene države članice zahtijeva se da predložene mjere izmijeni ili da ih ne donese.
Donesene mjere navode se u relevantnom nacionalnom zakonodavstvu te priopćuju Komisiji i drugim državama članicama.
Svaka od tih mjera primjenjuje se na sve putničke brodove iste klase ili na plovila koja plove pod istim navedenim uvjetima, bez diskriminacije na temelju njihove zastave ili državne pripadnosti ili mjesta poslovnog nastana njihova prijevoznika.
Mjere navedene u stavku 3. primjenjuju se samo dok brod ili plovilo obavljaju plovidbu pod navedenim uvjetima.
Države članice mjere iz drugog i četvrtog podstavka prijavljuju Komisiji putem baze podataka koju Komisija uspostavlja i održava u tu svrhu te kojoj. Komisija i države članice imaju pristup.
Komisija donesene mjere stavlja na raspolaganje na javno dostupnim internetskim stranicama.”;
u stavku 5. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
Komisija donosi provedbene akte koji sadržavaju njezinu odluku o tome je li odluka države članice da obustavi plovidbu tog broda ili plovila ili da uvede dodatne mjere opravdana zbog ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti života ili imovine ili okoliša, a ako takva obustava ili nametanje dodatnih mjera nisu opravdani, koji sadržavaju njezinu odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da povuče tu obustavu ili mjere.
posebna upućivanja na ‚međunarodne konvencije’ i rezolucije IMO-a iz članka 2. točaka (g), (m), (q) i (zb), članka 3. stavka 2. točke (a), članka 6. stavka 1. točke (b) i članka 6. stavka 2. točke (b).”;
u stavku 2.:
prilagodile tehničke specifikacije iz izmjena međunarodnih konvencija za brodove klasa B, C i D i plovila, s obzirom na stečeno iskustvo;”;
pojednostavili i pojasnili tehnički elementi, s obzirom na iskustvo stečeno u njihovoj provedbi;
ažurirala upućivanja na druge instrumente Unije koji se primjenjuju na nacionalne putničke brodove.”;
stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 10.a radi donošenja izmjena ove Direktive iz stavaka 1. i 2. ovog članka.
U iznimnim okolnostima u kojima je to propisno opravdano odgovarajućom analizom Komisije i kako bi se izbjegla ozbiljna i neprihvatljiva prijetnja pomorskoj sigurnosti, zdravlju, životu na brodu ili uvjetima rada ili morskom okolišu, ili neusklađenost s pomorskim zakonodavstvom Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 10.a kojima se ova Direktiva mijenja kako se za potrebe ove Direktive ne bi primjenjivala izmjena međunarodnih instrumenata iz članka 2.
Ti delegirani akti donose se najkasnije tri mjeseca prije isteka razdoblja utvrđenog na međunarodnoj razini za prešutno prihvaćanje dotične izmjene ili predviđenog datuma stupanja na snagu navedene izmjene.
U razdoblju koje prethodi stupanju na snagu takvog delegiranog akta države članice suzdržavaju se od svih inicijativa kojima je cilj uključiti tu izmjenu u nacionalno zakonodavstvo ili primijeniti tu izmjenu dotičnog međunarodnog instrumenta.”;
Od 2004., kada je nastao životopis Europass, na internetu je izrađeno više od 100 milijuna životopisa Europass.
Dvama obrascima za dodatke ispravama o kvalifikacijama, odnosno dodatkom diplomi Europass i dodatkom svjedodžbi Europass, pružaju se informacije o sadržaju i ishodima učenja povezanima s kvalifikacijom, kao i o obrazovnom sustavu zemlje koja izdaje tu kvalifikaciju.
Jezična putovnica Europass upotrebljava se za opisivanje jezičnih vještina.
U obrascu dokumenta o mobilnosti Europass opisuju se vještine stečene u inozemstvu tijekom iskustva mobilnosti za potrebe učenja ili rada.
Preporukom Vijeća od 22. svibnja 2017. pružen je zajednički referentni okvir za pomoć pojedincima i organizacijama pri usporedbi različitih sustava kvalifikacija i razina kvalifikacija u tim sustavima.
Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. države članice pozvane su da do 2018., u skladu s nacionalnim okolnostima i osobitostima te na način koji smatraju prikladnim uspostave mehanizme za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kojima će se pojedincima omogućiti vrednovanje njihova znanja, vještina i kompetencija koje su stekli u okviru neformalnog i informalnog učenja te priznavanje cjelovitih kvalifikacija ili, kada je to primjenjivo, djelomičnih kvalifikacija.
U Rezoluciji Vijeća od 28. svibnja 2004. o jačanju politika, sustava i praksi u području cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja istaknuti su ključni ciljevi politike cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja za sve građane Unije.
U Rezoluciji Vijeća od 21. studenoga 2008. ističe se važnost profesionalnog usmjeravanja za cjeloživotno učenje.
Portal o mogućnostima učenja i kvalifikacijama u Europi omogućuje pristup informacijama o mogućnostima učenja i kvalifikacijama koje nude različiti obrazovni sustavi u Europi te o usporedbi nacionalnih okvira kvalifikacija s pomoću EQF-a.
Europska panorama vještina izvor je informacija o vještinama za različita zanimanja i pojedinačne industrije, uključujući potražnju i ponudu na nacionalnoj razini.
Analiza slobodnih radnih mjesta i drugih trendova na tržištu rada široko je prihvaćen način prikupljanja informacija o vještinama kako bi se shvatili nedostatci i manjak vještina te neusklađenosti u pogledu kvalifikacija.
Višejezična Europska klasifikacija vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja („ESCO”), koju je Komisija razvila i koju redovito ažurira u bliskoj suradnji s državama članicama i dionicima, namijenjena je promicanju transparentnosti vještina i kvalifikacija za obrazovanje i osposobljavanje, kao i za potrebe zaposlenja.
Nakon odgovarajućih ispitivanja i uzimajući u obzir stajališta država članica, Komisija bi se mogla koristiti ESCO-om u okviru Europassa; države članice koriste se ESCO-om na dobrovoljnoj osnovi, nakon što provedu ispitivanja i evaluacije.
Europska mreža službi za zapošljavanje („EURES”) uspostavljena Uredbom (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća kooperativna je mreža za razmjenu informacija i olakšavanje interakcije između tražitelja zaposlenja i poslodavaca.
Njome se omogućuje besplatna pomoć tražiteljima zaposlenja koji žele odseliti u drugu zemlju te se pomaže poslodavcima koji žele zaposliti radnike iz drugih zemalja.
Sinergijama i suradnjom između portalâ Europass i EURES mogao bi se ojačati učinak obiju usluga.
Postupcima na tržištu rada poput objave slobodnih radnih mjesta, prijava za radna mjesta, procjene vještina i zapošljavanja sve se više upravlja na internetu s pomoću alata u okviru kojih se upotrebljavaju društveni mediji, velike količine podataka i druge tehnologije.
Odabir kandidata obavlja se s pomoću alata i postupaka kojima se pretražuju informacije o vještinama i kvalifikacijama stečenima u okviru formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja.
Formalno, neformalno i informalno učenje također se trenutno provodi u novim oblicima i okruženjima, a nude ih različiti pružatelji tih usluga, posebno upotrebom digitalnih tehnologija i platformi, učenja na daljinu, e-učenja, uzajamnog učenja te masovnih otvorenih internetskih tečajeva i otvorenih obrazovnih sadržaja.
Nadalje, vještine, iskustva i postignuća u učenju priznaju se u različitim oblicima, primjerice u obliku otvorenih digitalnih znački.
Digitalne tehnologije upotrebljavaju se i za vještine koje se stječu neformalnim učenjem kao što su rad s mladima i volonterski rad.
Za potrebe ove Odluke, vještine se razmatraju u širokom smislu i obuhvaćaju sve što osoba zna, razumije i zna raditi.
Vještine se odnose na različite vrste ishoda učenja, uključujući znanje i kompetencije, kao i mogućnost primjene znanja te korištenje znanja i iskustva radi ispunjavanja zadaća i rješavanja problema.
Uz priznatu važnost stručnih vještina, prepoznato je da transverzalne ili „meke” vještine, kao što su kritičko razmišljanje, timski rad, rješavanje problema, kreativnost i digitalne ili jezične vještine, imaju sve veću važnost i da su one bitni preduvjeti za osobno i profesionalno ispunjenje te se mogu primijeniti u različitim područjima.
Pojedincima bi mogli biti korisni alati i profesionalno usmjeravanje u pogledu procjene i opisivanja tih i drugih vještina.
Tradicionalno, pojedinci informacije o stečenim vještinama i kvalifikacijama predstavljaju u životopisu i pratećim dokumentima poput potvrda ili diploma.
Sada su dostupni novi alati kojima se može olakšati predstavljanje vještina i kvalifikacija upotrebom različitih internetskih i digitalnih formata.
Ti novi alati mogu podržavati i samoprocjenu vlastitih vještina stečenih u različitim okruženjima.
Okvirom Europass trebalo bi se odgovoriti na trenutačne i buduće potrebe.
Korisnicima su potrebni alati za dokumentiranje njihovih vještina i kvalifikacija.
Osim toga, alati za procjenu vještina i samoprocjenu vještina, kao i pristup relevantnim informacijama, uključujući informacije o mogućnostima vrednovanja i profesionalnom usmjeravanju, mogu biti korisni za donošenje odluka o zapošljavanju i mogućnostima učenja.
Unijine alate za vještine i kvalifikacije trebalo bi prilagoditi promjenjivim praksama i tehnološkom napretku kako bi korisnicima ostali relevantni i korisni.
To bi trebalo postići, među ostalim, stvaranjem inovativnih značajki kao što su interaktivni alati, uređivanje i izrada dokumenata, nastojanjem osiguravanja sveobuhvatnijih, djelotvornijih i učinkovitijih alata, kao i pojednostavljenjem te većom tehničkom interoperabilnošću i sinergijama između povezanih alata, uključujući one koje su razvile treće strane, te uzimanjem u obzir posebnih potreba osoba s invaliditetom.
Osim toga, kao prilog provjeri digitalnih dokumenata u vezi s vještinama i kvalifikacijama mogle bi se koristiti mjere autentifikacije.
Okvir Europass uspostavljen Odlukom br. 2241/2004/EZ stoga bi trebalo zamijeniti novim okvirom kako bi se uzele u obzir novonastale potrebe.
Novi okvir Europass trebao bi odgovarati potrebama i očekivanjima svih pojedinačnih krajnjih korisnika, kao što su oni koji stječu znanja i tražitelji zaposlenja, uključujući nezaposlene osobe i radnike, kao i svih drugih relevantnih dionika poput poslodavaca (osobito malih i srednjih poduzeća), gospodarskih komora, organizacija civilnog društva, volontera, savjetnika za profesionalno usmjeravanje, javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja, organizacija mladih, pružatelja rada s mladima, nacionalnih nadležnih tijela te tvoraca politika.
Njime bi se u obzir trebale uzeti i potrebe državljana trećih zemalja koji dolaze u Uniju ili borave u Uniji, kako bi se podržala njihova integracija.
Okvir Europass trebao bi se razviti kako bi se omogućilo opisivanje različitih oblika učenja i vještina, a posebno onih stečenih neformalnim i informalnim učenjem.
Okvir Europass trebalo bi razviti s pomoću pristupa usmjerenog na korisnika, koji je utemeljen na povratnim informacijama, i prikupljanjem zahtjeva, među ostalim provođenjem anketa i ispitivanja, uz posvećivanje pozornosti konkretnim postojećim i budućim potrebama ciljnih skupina u sklopu Europassa.
Značajke Europassa trebale bi posebno odražavati činjenicu da su se države članice i Unija obvezale na to da će osobama s invaliditetom osigurati jednak pristup tržištu rada te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i sustavima.
Alati Europassa trebali bi biti uočljivi, operabilni, razumljivi i stabilni kako bi bili dostupniji korisnicima, a naročito osobama s invaliditetom.
Okvir Europassa trebalo bi ažurirati i mijenjati u suradnji s relevantnim dionicima kao što su službe za zapošljavanje, savjetnici za profesionalno usmjeravanje, pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja, socijalni partneri poput sindikata i udruga poslodavaca, te u potpunosti u skladu s aktualnom političkom suradnjom, kao što je Bolonjski proces u Europskom prostoru visokog obrazovanja.
Konstruktivna suradnja između Komisije, država članica i dionika ključna je za uspješan razvoj i provedbu okvira Europass.
Na obradu osobnih podataka koji se pohranjuju i obrađuju u skladu s ovom Odlukom trebali bi se primjenjivati relevantno pravo Unije u području zaštite osobnih podataka i nacionalne provedbene mjere.
Korisnici bi trebali moći ograničiti pristup svojim osobnim podatcima.
Sudjelovanje u okviru trebalo bi biti otvoreno članicama Europskoga gospodarskog prostora koje nisu države članice EU-a, zemljama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama za pristupanje Uniji na temelju njihova dugoročnog interesa i suradnje s Unijom u tom području.
Sudjelovanje bi trebalo biti u skladu s odgovarajućim odredbama instrumenata kojima se uređuju odnosi Unije i tih zemalja.
Informacije o vještinama i kvalifikacijama pružene putem okvira Europass trebale bi dolaziti iz većeg broja zemalja i obrazovnih sustava, a ne samo iz zemalja sudionica, i odražavati migracijska kretanja iz drugih dijelova svijeta i u druge dijelove svijeta.
Komisija bi trebala osigurati dosljednu provedbu i praćenje ove Odluke u okviru savjetodavne skupine za Europass sastavljene od predstavnika država članica i relevantnih dionika.
Savjetodavna skupina trebala bi ponajprije razviti strateški pristup provedbi i budućem razvoju Europassa te pružati savjete o razvoju internetskih alata, među ostalim i s pomoću ispitivanja, te o informacijama koje se pružaju putem internetske platforme Europass, prema potrebi u suradnji s drugim skupinama.
Sufinanciranje radi provedbe ove Odluke osigurava se, među ostalim, programom Unije Erasmus+, kako je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.
Odbor koji je osnovan u skladu s tom uredbom uključen je u strateške rasprave o napretku provedbe Europassa i o budućem razvoju situacije.
S obzirom na to da cilj ove Odluke, odnosno uspostavu sveobuhvatnog i interoperabilnog okvira alata i informacija, osobito za potrebe mobilnosti u transnacionalnom zapošljavanju i učenju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
Obveze te administrativno i financijsko opterećenje država članica općenito trebaju biti uravnoteženi s obzirom na troškove i koristi.
Aktivnosti koje se izvršavaju u kontekstu ove Odluke trebale bi imati stručnu potporu agencija Unije, posebno Europskog centra za razvoj strukovnog obrazovanja, u okviru njihovih područja nadležnosti.
Stoga bi Odluku br. 2241/2004/EZ trebalo staviti izvan snage. Tim stavljanjem izvan snage ne bi se smjeli dovesti u pitanje valjanost ili status prethodno izdanih dokumenata Europass.
Svi utvrđeni obrasci dokumenata Europass trebali bi se zadržati unutar novog okvira sve dok se ne provedu potrebne izmjene ili ažuriranja u skladu s ovom Odlukom.
Kako bi se osigurao nesmetan prijelaz na internetsku platformu Europass, internetski informacijski sustav Europass uspostavljen Odlukom br. 2241/2004/EZ trebao bi nastaviti s radom sve dok internetska platforma Europass ne bude pokrenuta i operativna,
DONIJELI SU OVU ODLUKU: