sentence
stringlengths
5
741
label
int64
0
2
Opasne misli koje su dio našeg postojanja…
2
Da, puno je tema koje se mogu pročitati (ili interpretirati) iz priče “Nosferatua”.
2
Posao koji traži žrtvu čak i kada je riječ o voljenim osobama, mentalne bolesti – dolazak Orloka donosi mrak, kugu odnosno smrt.
1
Bolest i smrt kao kazna za način života i dekadenciju društva – Orlock i njegovi sljedbenici su nešto poput Ducarda i “Lige sjena” odnosno njegovih planova za stanovnike Gothama.
1
Također, u filmu se može prepoznati i žrtva pojedinca za veći cilj.
2
Spas većine.
2
Ljudi – kakvi god bili…
2
U prvim redateljevim planovima Ellen je trebala interpretirati Anya Taylor-Joy s kojom je Eggers ranije surađivao – nije se dogodilo, ali Ellen je postala Lily-Rose Depp.
2
Mlada glumica poznatih roditelja (Johnny Depp i pjevačica Vanessa Paradis) vrlo dobro se snašla u najzahtjevnijoj ulozi dosadašnje karijere.
0
U filmu nastupa i Willem Defoe koji polako postaje redateljev kućni glumac, sveprisutni Nicolas Hoult i neprepoznatljivi Bill Skarsgard kojem “Nosferatu” nije prvi izlet u horor žanr.
2
Mračan i tjeskoban, vizualno raskošan, ali i demonski zavodljiv, “Nosferatu” je nova verzija poznate, starije horor priče koji izvrsno spaja filmsko staro, ali i novo doba.
0
Film Roberta Eggersa fantastičan je kino doživljaj koji se punom snagom može doživjeti samo na velikom platnu.
0
Kao Hrvat na kraju 2024. s pogledom na pravdu našeg pravosuđa samo u ovoj godini gledao sam film “Porotnik broj 2” Clinta Eastwooda kao foršpan naše budućnosti.
2
U Hrvatskoj pravosuđe doživljavamo sve češće nepravednim zbog korupcije, pogodovanja i postavljanja sudaca i odvjetnika po plemenskom principu.
1
Navodno.
2
U Americi, u kojoj nije ništa bolje po pitanju lobija i ustoličenja po stranačkom ključu nepravdu dodatno potencira civilna porota.
1
Dvanaest odabranih vijeća nad dokazima protiv onih na optuženičkoj klupi emotivnim impulsom, manje ratiom, čime se 94-godišnji Clint Eastwood bavi u svom 40., potencijalno posljednje režiranom filmu “Porotnik broj 2”.
2
Ni Google ni gledanje filma nisu potrebni da bude jasno iz naslova kako će vitalna legenda filma reinterpretirati scenarij Reginalda Rosea po kojem je Sidney Lumet 1957. režirao klasik “12 gnjevnih ljudi” – napetu sudsku dramu o porotnicima koji optuženika za ubojstvo umalo olako osude na zatvor da bi ga se naposljetku raspravama potaknuto moralnim dvojbama porotnika pod brojem 2 oslobodilo.
2
S Eastwoodom smo u američkoj sadašnjici.
2
Mladi novinar Justin Kemp (Nicholas Hoult) i supruga mu svaki tren će postati roditelji prvi put nakon nedavnog spontanog pobačaja blizanaca.
2
Po američkom zakonu, kao civila ga sud poziva za porotnika na izvršenje obveze građanske dužnosti u suđenju koje ga se tiče, ispostavlja se u uvodniku filma.
2
Tek po dolasku u porotničke klupe shvaća da je mladić (Gabriel Basso) optužen za smrt vlastite djevojke nevin, a upravo je Justin kriv za nehotično ubojstvo našavši se u tom trenutku na istom mjestu nesreće.
2
Justin se zatiče u moralnim dilemama: istupiti kao nehotični počinitelj nesreće s poviješću alkoholizma ili dozvoliti kao budući otac i uzorit mladi supružnik da nekadašnji kriminalac i dio narko-bande završi doživotno u zatvoru nevin?
2
Dvanaest porotnika različitih životnih pozadina vijeća nakon izlaganja obrane i tužitelja i gotovo unisono, osim Justina motiviranim istinom i grižnjom savjesti, skloni su osuditi mladića na temelju nepotpunih sudskih dokaza.
2
No, kako je za presudu potreban jednoglasan sud, pokreće se rasprava koja pogoni priču.
2
Od prvih minuta gledatelju je jasna cijela slika, ali filmsko izlaganje gradi se na suspenseu iz prostora između rasprave porotnika koji su zakonski dužni odraditi svoju obvezu iako nemaju želje ni volje biti dijelom suđenja i porotniku odgovornom za smrt djevojke.
2
Obojeni vlastitim životnim iskustvima brže-bolje na temelju činjenice da je osuđeni bio kriminalac, snažan muškarac i da se svađao s djevojkom kao moralni suci zaključuju da mora biti krivac.
2
Mi kao gledatelji postajemo trinaesti član porote odmah uvučeni u teoretiziranje o boljoj verziji pravde.
2
Angažirani smo od prvih minuta do neočekivano frustrirajućeg cliffhangera u zadnjem kadru filma.
0
Film ima ozbiljnih spoticanja u vjerodostojnosti jer oslanja se na prevelik niz slučajnosti nevjerojatnih u našem realnom svijetu, iako to u filmu nije nepoznanica – susrezanje nevjerice otvara mogućnost drugim idejama pri gledanju poput moralnih i etičkih promišljanja u životnim situacijama gdje često ne želimo priznati da stvari nisu crno-bijele nego nijansirane.
1
Istina nije uvijek moralna.
2
Na trenutke se ipak pitamo je li Eastwood kao redatelj nesvjestan pretjerivanja u scenariju Jonathana Abramsa punom bizarnosti ili banaliziranih postupaka različitih likova u korist razrade priče i hitchcockijanskog suspensea?
1
Film je na trenutke stoga manipulativan kako se radi ipak o očištu pravog krivca, pa se logika mjestimično gubi u korist dramske napetosti.
1
Postupci likova često su previše površni, trivijalizirani, unatoč uvjerljivoj glumi postave.
1
Posebno je to osjetno kada sporedne uloge poput onih ostalih porotnika budu dijaloški svedene na stereotipizirane onelinere ili recikliranje iste reakcije kroz cijelo vijećanje unatoč uvjerljivim protuargumentima samog porotnika-krivca koji sije sjeme sumnje u krivičnost optuženika.
1
Intrigantan, provokativan, ali nerijetko usiljen scenarij, tužiteljicu (Toni Collette), odvjetnika osuđenika (Chris Messina) i neke od razrađenijih porotnika čine polusposobnima, iako nam iskustvo govori da ni to nije isključena opcija u životu.
1
S druge strane vidimo i kako osobni afiniteti, traume iz prošlosti, životni stilovi i hobiji mogu biti uteg osobne vage pravde.
2
Na momente je time film i ciničan, pa i komičan kad vidite da porotnik može slučaj promatrati kao tvrdokorni fan podcasta true crimea.
2
Glatka i jasna režija, bavljenje sustavnim nepravdama Amerike u službi kritike kao dio redateljskog potpisa Clinta Eastwooda dosljedan je tako njegovoj poznatoj filozofiji minimalizma i izravnosti gdje briljatno oblikuje osjećaje tjeskobe, klaustrofobije i napetosti.
0
Njihovu uspješnost treba pripisati i uvjerljivoj glumi Nicholasa Houlta kao okosnicu filma – cijeli se film fokusira na psihoemotivni potret lika.
0
No svega smo se toga nagledali osamdesetih i devedesetih u žanru sudske drame, vječne zlouporabe moći, zbog čega u suvremenom trenutku, ako zanemarimo da su premise o pravosudnoj nepravdi u funkciji metafore za trumpovsku degradaciju istine, vjerodostojnosti i nepristranosti pravosuđa, možemo biti frustrirani filmom s ovakvim scenarijem.
1
Loše?
2
Nikako.
2
Klasik?
2
Nikako.
2
Vrijedno gledanja?
2
Apsolutno.
2
No kako sam “Porotnik broj 2” na Maxu gledao plitkoga daha sa stalnim osjećajem iščekivanja, predviđanja, ali grčevite tjeskobe vrteći si različite rukavce u odlučivanju u takvom slučaju, odlučio sam prihvatiti smjer ovog filma kao tropa.
2
“Porotnik broj 2” u tom smislu čitam kao hiperbolu budućnosti omogućenu mentalitetom krda ovaca koje trebaju demagoge da im odlučuju o životima skrojenima prema njihovim osobnim ciljevima u elitnoj mreži koju su spleli.
2
Kao Hrvat na kraju 2024. s pogledom na pravdu našeg pravosuđa samo u ovoj godini gledao sam ga kao foršpan naše budućnosti.
2
Zločin bez kazne.
2
‘Vjeruj mi, dozvoliš li zastarjelim običajima da ti kontroliraju život, to te nikamo neće odvesti.
2
Uostalom, to je samo seks.
2
Možeš odlučiti koga ćeš da voliš, ali ne i koga ćes da pojebeš.
2
Privlačnost se ne može kontrolirati.
2
Nezdravo je suzbijati takve osjećaje.
2
Svi vole seks.
2
Ekstra je.
2
Mi se ne bojimo to priznati.
2
Nastran, normalan.
2
Sve prolazi.
2
Znaš zašto?
2
Jer ćemo jednog dana biti previše stari da se jebemo.
2
A život je prekratak.” Postoji nekoliko načina da prepoznate pravog horor zaljubljenika, a jedan od njih je poznavanje rada određenog redatelja, odnosno filmova koje je snimio.
2
Kada je u pitanju Ti West, onda nema nikakve sumnje kako će se pravi fanovi horora u bilo koje doba dana i noći odmah prisjetiti naslova kao što su – “The Innkeepers”, “The Sacrament, “The Rost”, “Trigger man”, “The House of the Devil”, da nabrojimo samo neke njegove horor žanrovske naslove koji su itekako vrijedni gledanja.
0
U svakom od tih filmova West je uspio staviti svoj prepoznatljivi redateljski pečat, posebice po pitanju atmosfere, ali i karakterizacije samih likova.
0
Nakon što je snimio “U dolini nasilja”, svojevrsnu kombinaciju vesterna, trilera i crne komedije, West je uzeo šestogodišnju pauzu od snimanja filmova pa je u tom periodu snimio petnaestak epizoda za različite serije, gdje bih svakako izdvojio onu za “The Exorcist”.
2
Povratak horor korijenima, dakle, bilo je samo pitanje vremena za Westa, ali baš nitko nije mogao očekivati kako će on biti ovako brutalno moćan.
0
Jer, sve ono što Ti West uistinu jest doslovno je isplivalo na površinu sa njegovim najnovijim filmom – “X”.
2
Radnja filma “X” poprilično je je jednostavna, pa biste samim pogledom na sinopsis mogli pomisliti kako ste to već vidjeli nebrojeno puno puta i kako tu nema ničeg drugačijeg što bi vas zainteresiralo.
1
Jer, skupina napaljenih teenagera koja odluči iznajmiti kuću “Bogu iza nogu”, uistinu je nešto što smo viđali u brojnim hororcima.
1
Pa ipak, od samog uvoda filma postaje nam jasno kako će nas West ipak odvesti u jedno neistraženo horor jezero iz kojeg nećemo tako lako isplivati.
0
U tom smislu uvod samog filma je i više nego simboličan.
0
Naravno, nije West u njemu napravio ništa revolucionarno, puno je hororaca koji su radnju postavljali upravo na takav način.
2
No, ono što Westov pristup izdvaja od ostalih svakako je način na koji ti kadrovi djeluju na nas, ali ne u trenutku kada ih gledamo već kroz ostatak filma, a što se onda prenosi i na naš pogled na samu radnju.
0
Atmosferični West tada posebno dolazi do izražaja, jer nas tako hvata poput krokodila iz čijeg se ugriza, baš kako rekoh, nećemo izvući sve do samog kraja.
0
Postoji jako puno razloga zbog kojih se ovaj film izdvaja od tipičnih slaher horora koji se danas snimaju.
0
No, ako bih trebao izdvojiti onaj najbitniji onda bi to svakako bila karakterizacija samih likova.
2
Dakle, kada su u pitanju moderni slasheri imam osjećaj kao da scenaristi moraju ubaciti toliko glupe i naivne likove za koje doslovno navijaš da što prije crknu, i to na najgori mogući način.
1
Srećom, Ti West je po tom pitanju puno mudriji, što je uostalom i dokazao sa svojim prethodnim filmovima, ali je ovdje to doveo doslovno do savršenstva.
0
Jer, snimiti film, i to još horor slasher, u kojem će ti svaki lik biti podjednako simpatičan na različiti način, gdje ćeš se stvarno brinuti za njihovu sudbinu, i u kojem ćes se doslovno zainteresirati za sve ono što žele reći, nije bio nimalo lagan zadatak.
0
U tom je pogledu West napravio odličan posao jer horor u kojem ti je stalo do glavnih protagonista, teško da može ispasti loš.
0
West nam je na taj način dao sve ono što se čini jednostavno, ali opet tako rijetko u horor žanru – radnju u kojoj uživaš u likovima, gdje razumiješ njihovu ali i motivaciju negativaca, i sve to na jedan uvrnuto perverzan način.
0
Radnja filma smještena je u sam kraj 70-ih godina prošlog stoljeća, što se itekako osjeti po samoj vibri, tonu i stilu.
0
West ništa nije prepustio slučaju pa nas je tako doslovno natjerao da se osjećamo kao da smo tamo među svim tim likovima, i to ponajviše jako pametnim korištenjem ne samo soundtracka iz tog vremena, već i garderobe koju nose likovi, odnosno same tehnologije i načina na koji je i snimio film.
0
Taj pristup filma disao je duh jednog od meni najdražeg horora – “Teksaškog masakra motornom pilom”.
0
Pa ipak, bilo bi pogrešno misliti kako je ovaj film isključivo posveta tom horor klasiku, jer sve ono što vas čeka u nastavaku apsolutno udara jedan poseban pečat samom žanrovskom filmu, što je zapravo najbolje moguće iznenađenje bez obzira koliko ono bilo neugodno.
0
Zato sam i imao osjećaj kao da je prvi dio filma režirao Paul Thomas Anderson, da bi zatim predao redateljsku štafetu Tobeu Hopperu.
2
Ono što također cijenim kod ovog filma svakako su glavni likovi.
0
Prije svega jer se ne ponašaju kao kreteni bez mozga, već svatko od njih ima neku određenu svrhu i smisao.
0
Svatko je zanimljiv na neki svoj način, počevši od glavnih protagonista pa sve do negativaca.
0
I baš kao što za samu radnju filma redatelj uzima dovoljno vremena da nas uvede u priču, to isto čini na jednako uvjerljiv način i sa samim likovima.
0
Odlične glavne uloge doslovno se uzdižu iznad tipičnog slasher filma, tako da postajete zainteresirani i za glavne negativce, čija je priroda rađanja nastranosti itekako jeziva i totalno neočekivana, pa čak i za iskusnije horor fanove.
0
Mračni i uznemirujući kutak u koji nas uvodi redatelj ne postaje ni u jednom trenutku pretenciozan, tako da dobiješ sve ono što zapravo i želiš od slashera, ali i puno više od toga.
0
Tada film i ulazi u tu jedinstvenu kombinaciju klasičnog slashera i jednog artističkog pristupa kojeg njeguje Ti West.
0
Film ima određene elemente horor komedije, ali ovo možete uzeti sa rezervom jer meni su inače u horocima neke stvari smiješne koje većini “normalnih” ljudi nisu.
2
No, čini mi se kako je upravo i to bila namjera redatelja, jer je cijela atmosfera filma disala tu uzmemirujuće smiješnu notu.
0
Na taj način i nastaje određena tenzija koja otkriva kako se ispod te površine krije puno više nego što smo mogli zamisliti.
0
Tada očekuješ i strah koji ne dolazi kada se ti nadaš, već onda kada najmanje očekuješ.
0
Film poprima određenu dozu Hitchockove napetosti, a koja se posebno osjeća kroz vibru i zvuk određenih kadrova i scena.
2