id stringlengths 1 4 | text stringlengths 60 27.1k | labels stringclasses 7
values |
|---|---|---|
235 | Ej, pusto more! Ej, pusti vali! Ponosni beljci, srčani ždrali! Vi mi svu moju radost preneste, I opet zato umorni neste! Koji je od vas blaženi đoga Što j’ odn’o morem dragana moga? Il’ nije jedan toliko sretan? Pena vas bela sve poduzela, Svi ste ga valjda trkom preneli; Zato ste besni, konjici beli! Al’ da vas pustim... | Ljubavna poezija |
215 | Trenutka ja se sjecam sjajna, kada preda mnom se ti pojavi ko prividjenje, kao tajna, i ko ljepote genij pravi. Kad tuga sve mi skrha nade, a kinjile me strepnje taste, tvoj njezni glas mi pjevat stade i lik tvoj sanjah na dnu maste. No, doba minu.Vihor njezni rasprsio mi sne i stravu. I predadoh ja glas tvoj njezni i ... | Ljubavna poezija |
1101 | Razdražljiva a tako tiha, sva si od vatre koja gori. Daj mi, u tamno zdanje stiha lepotu tvoju da zatvorim. Gle kako su preobražene u žaru kućice abažura, kraj zida, kraj okna, naše sene i obrisi naših figura. S nogama sediš na divanu, po turski ih pod sobom splete, svejedno – na svetlu i u tami ti vazdan sudiš kao det... | Ljubavna poezija |
133 | Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom Venula setna, zamišljena… Na kraju uvela i možda, nada mnom Lebdela već je senka njena. No neprestupna crta stoji između nas: Zalud sam staru ljubav zvao S ravnodušnih sam usta čuo smrti glas, Ravnodušno ga saslušao. I eto koga ljubih dušom svojom svom S toliko teških žudnji, na... | Ljubavna poezija |
644 | Znam da si skriven u morima sjanja. Ali te stigne duh koji te sluti; Nebo i zemlja ne mogu te čuti, A u nama je tvoj glas od postanja. Jedino ti si što je proturečno — Kad si u srcu da nisi u svesti… Na kom se mostu ikad mogu sresti Svemoć i nemoć, prolazno i večno! Vodi li put naš k tebi, da li vodi? Kraj i početak — ... | Misaono - refleksivna poezija |
826 | Opkolile me noćas knjige – Zure u mene iz svog praha. Ćutljive – ko od strašne brige. Zbijene – ko od teškog straha. Ja znam da svaka kao živa (Mada neima oka, uha!) Za mene neki govor skriva U nepomičnoj urni duha. I sve što gledam u njih dublje Sve mi se manje mrtvim čine Te škrinje mraka, tajne zublje. Jedne me mame... | Misaono - refleksivna poezija |
186 | Volim tvoje ruke za igračke to telo koga skoro nema. Žena je samo u mekoti mačke što u tvom struku prede i drema. Kako da nađem ruke detinje da ti objasnim šta ljubav znači, a da ne ranim to malo zverinje; usnu na kojoj se mrve kolači. | Ljubavna poezija |
42 | Mirišem cveće snega, ja sočim trave mlade i ne ištem zrelih kiša materinje sise. Ja bitke zmija i lignji gledam: ljubav rade: iz mečke ris izvlači teških žena obrise. Ja — golobrado mleko, ja — gibak, ja — šilježe, usta su mi slatka kada me dan iz sna baci među sene i njenim nogama skoči sa sveže postelje vičući: — Liš... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
109 | Noćas me u snu tače neka ruka, Ne znam koja, Sasvim kratko, Samo večnost do tri dok izbroja. I od tog dodira dođe do spoja Mene i nekog zvezdanog sveta – Ne znam sa kojom od bezbroja Maglina, zvezda i planeta, Sa kojom od duga. Samo nijednoga nebeskog sloja, Nijednog kruga, Ne mogoh se setiti kad se prenuh – Sem one ru... | Ljubavna poezija |
1066 | Kroz noć i vlagu divlje se guske sele jugu i bolno kriču. Osećam želju da mutnu neku napišem priču: kako odnose one sobom na krila svoja bela dva iz duše moje drago nešto, a ne znam kuda, i ne znam šta. | Misaono - refleksivna poezija |
999 | Noć se zvezda u zeni... Mesec pase nad rekom tamu. Nežnost u meni hteo bih dati nekom Vru želje ko mlada vina Ljubav krv nežno talasa... Sanja kraj mene tišina draganje njenog glasa. Hteo bih pogled joj zelen ko bojen vedrinom dalekom. Mesec srebrni jelen pase tamu nad rekom. | Ljubavna poezija |
877 | I Postoji negde neki vrt, malo teškog kamena kojim šetamo od detinjstva, negde i drvo, golo strašilo, motka sa malo prnja, u svakoj pesmi neki svet što nam pripasti neće, za gozbu vetra spremljena kuća i za smrt; postoji, ako to još znači povratak, izvan tih stvari istina nepotvrdiva i krnja, na svakom bunjištu, kad ve... | Rodoljubiva poezija |
1090 | Kuda pobeći u ovaj dan? U gusti sneg? U pusti vrt? Pasti u meki bolesni san Kao na smet, pod led, u smrt? Kuda pobeći sa ovog dna? Visoko negde? Još dublje? Gde? Evo već teške ruke sna Pribijaju te kocem za tle. Kuda pobeći u ovaj čas Kristalno prazan, slep i čist? O gde su vrata? Gde je spas? To toneš već u tupi san. ... | Misaono - refleksivna poezija |
484 | Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? Ako ti jave: umro sam evo šta će biti. Hiljadu šarenih riba lepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vrem... | Misaono - refleksivna poezija |
469 | Ja zamišljen duh koji se trudi,Da i korake svoje usporava:pazeć da ona mesta izbegavaKud peskom stope ostavljaju ljudi. No, ko drukčiju zaštitu da stvori:Onu što svet je primetiti neće?jer u pokretu ugašene sreće –Spolja se čita što unutra gori. I uveren sam: brda i šumeobale, reke… sve zna i razumeMoj život koji tajna... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
25 | Reci mi, je li sve to istina, dragane, reci mi je li sve to istina? Kad ove oči sipaju munje, tamni oblaci u grudima tvojim odgovaraju burom. Je li istina da su moje usne slatke kao razvijeni pupoljak prve ljubavi? Oklijevaju li uspomene minulih majskih noći u mojim udovima? Treperi li zemlja, kao harfa u pjesmama, kad... | Ljubavna poezija |
584 | I Azijom dok putuješ, noćiš u tuđim kućama, zatim izbama, hamamima, magazama – u kulama brvnatim čija čađava stakla prostor drže na uzdi, bundom se pokrivaj i uvek se trudi da ležiš s glavom u uglu, jer teže je u uglu tome zamahnuti – pritom u mraku – sekirom nad njome otežalom od maločas popitog, i po propisu tebe zas... | Misaono - refleksivna poezija |
599 | Odvela me tuga i misli zloslutne U polje, daleko. Trava puna rose. Tužno stoje vrbe iznad vode mutne, Hladni vetri mrse zelene im kose. Na zapadu negde polumrtav bleska Ugašenog dana zadnji bledi plamen. Nema je nada mnom širina nebeska, Mrak zasipa šumu, reku, cvet i kamen. Evo jedno groblje. Tu leže seljaci, Do sused... | Misaono - refleksivna poezija |
662 | Nepovratno si otišla u polja. Na veki nek je sveto Ime Tvoje. Opet su zalaska crvena koplja Pruzila k meni oštrice svoje. Samo Tvoje od zlata svirale Tog crnog dana usnama ću taći. Ako su molitve u nepovrat pale, Da skrhan zaspim u polje ću zaći. Ti ćeš proći u zlatnoj porfiri- No ja oči otvoriti neću. U svetu sna daj ... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
1030 | Kad sam te vid'o kraj mirisnih leja, U parku, uz pesmu sakrivenih gnezda, S viticama gustim, s velom, i, ko zvezda, Na belom šeširu crna orhideja, Tajanstveni suton, pun ljubavi strasne, Šaptao je čežnju kroz mirisne grane, Dok poslednja rumen na zapadu gasne, I mir, mir svečani pada na sve strane. Ja za tobom iđah, i ... | Ljubavna poezija |
367 | Nikad se nisam na te bacio kamenom, Niti u svome duhu tvoj sjaj odricao; I svoj put pređoh ceo sa tvojim znamenom, Svugde sam tebe zvao i svud te klicao. Iz sviju stvari ti si u mene gledao, Tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju, S bolom pred noge tvoje svagda se predao, Samo za tvojim žiškom sledio putanju. A od ... | Misaono - refleksivna poezija |
739 | Volim da slušam vetar i kišu i da sam Lutam unaokolo kroz šumske tople tmine. Kad oblaci nebom nalete, ja sve njine Nade bih hteo i sve ciljeve da znam. Tešim se kad kao putnik u neki tuđi stan Kroz prozor gledam: tiho sav svet taj nepoznati Posmatram kako živi i srećan je i pati, Pa, nagledavši se, sve to odnosim u sv... | Misaono - refleksivna poezija |
949 | Prošao sam skroz, kroz kaznu, zemlju našu dragu i kada je svojom snagom kostiš. Seljaci, pred zidom, vele robijašu: – I bol je, moj brate, Srbija, da prostiš. Ej, brate, Srbija! Ko pastuv zarže, a ruku ti stado šume lišćem liže... – Sad nogu pred nogu, ponajlak ćeš brže, uzbrdo – noć kraća, okolo – smrt bliže. Za rešet... | Rodoljubiva poezija |
384 | Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka Da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, Dok od sebe samo nagoveštaj da. Ne, nemoj mi prići! Ima više draži Ova slatka strepnja,čekanje i stra`. Sve je mnogo lepše donde dok se traži O čemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu? Iz ... | Ljubavna poezija |
455 | Nanizane duž reke i potoka ko prazna puževe školjke, ćute zaboravljene vodenice po urvinama mog zavičaja. Žalosne vrbe nad njima raspliću dugu kosu. Korov spolja, paučina iznutra. Puteljci i potoci davno izjednačeni: ne zna se više kuda je pevala voda, a kuda dvokolice. Na topolama unaokolo, gde nekad nisu smele ni da ... | Misaono - refleksivna poezija |
265 | Ljubim li te, il’ su glasi Pjesme moje pusta varka? Ja te ljubim, srpsko čedo, Iz ljubavi ognja žarka. Zori, kada jutrom sviće I purpurni plašt svoj širi; Lahoriću, kad nestašno Kroz ružice male piri; Zvjezdicama, tihom noći Kad pojezde u visini; Slavujiću, kada sjetan Priželjkuje u tišini; Potočiću, bistrom vrelu, Nek... | Ljubavna poezija |
669 | Neko se sakrije od nekoga Sakrije mu se pod jezik Ovaj ga traži pod zemljom Sakrije mu se na čelo Ovaj ga traži na nebu Sakrije mu se u zaborav Ovaj ga traži u travi Traži ga traži Gde ga sve ne traži I tražeći njega izgubi sebe | Misaono - refleksivna poezija |
859 | Ovdje pusta polja, tamo brda siva, Gdje žalosno šumi kupina i drača; Red ubogih sela san pokojnih sniva – Ja ne vidim nigdje rala i orača… Pod tavnim drvetom, uz mirnu rijeku, Ne čuje se zvono prethodnika ovna; Svud grob i čemer, mrak, magla olovna, I zapjevke tužne što srce sijeku. Sela naša, gdje su vaše ruke radne? ... | Rodoljubiva poezija |
445 | Menjajući rublju za tumane, Svog menjača danas ja zamolih Da mi kaže kako ću da šanem Lepoj Lali na persijskom volim. Rekoh tiše nego vanski vali, Upitah ga od lahora blaže Da mi šapne kako lepoj Lali Reč „poljubac“ nežno ja da kažem. I upitah još, a prepun srama, Duše pune neodlučnog boja, Kada sa mnom Lala bude sama ... | Ljubavna poezija |
396 | Ljubavi moje krvi, smrti živa, nema, zalud očekujem reč pisanu tvoju i mislim s cvetom koji gubi boju, kad živim bez sebe, bolje da te nemam. Uzduh je besmrtan. Stena, mira puna, ne poznaje senu nit se od nje krije. Srcu unutrašnjost od upotrebe nije onaj med smrznuti što ga toči luna. No ja to potrpeh. Razdreh vene za... | Ljubavna poezija |
177 | Ta ljubav Tako silna Tako drhtava Tako nežna Tako očajna Ta ljubav Lepa kao dan I ružna kao vreme Ta ljubav tako stvarna Ta ljubav tako divna Tako srećna Tako vesela I tako jadno Drhteći od straha ko dete u mraku A tako sigurna u sebe Ko neki spokojni čovek u sred noći Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih Gonil... | Ljubavna poezija |
19 | Mislim na tebe kad se od sunca zapali pučina sva, Mislim na tebe kad mesec ustreptali kladencem tka. Vidim te kad na putu dalekom spazim uzvitlan prah, sred noći, kad čoveka na uskoj stazi obuzme strah. Čujem te kad se sve more uskoleba uz mukli huk. Slušam u lugu kad ispod celog neba zavlada muk. Ti si uz mene,bliskoš... | Ljubavna poezija |
622 | Danas je nesrećan dan sinuo, i prvi mu je pogled pao na bedu: najbližu njemu, u tihom predgrađu, jedna je Majka rasplela kosu sedu, jer joj je sin preminuo. Danas je umro jedan Čovek, i Majka mu je vriskala: Oh, kada Čovek nije Čovek, već rob Nekog, koga nema, od koga sam do juče milost iskala; oh, kada je čovek gori n... | Misaono - refleksivna poezija |
717 | Ja volim svoga bića polutminu što daje mojim čulima dubinu; u njoj se, kao iz pisama starih, moj život jednom već proživljen žari, u preboljenu odmaknut daljinu. Iz nje se toči u mene saznanje da imam dosta prostora pred sobom za drugoga života večno tkanje. I katkad sam k’o drvo, čije granje šumi negdašnjem dečaku nad... | Misaono - refleksivna poezija |
62 | U ružičasti vagon sa plavim jastucima Sešćemo, zimi, pa na put! Biće nam dobro. Gnezdo sa ludim poljupcima Skrivaće svaki dremljiv kut. Sklopićeš tada oči, da ne vidiš kroz prozor Sav čudovišni onaj puk U kom se mrzovoljno, da ispuni te grozom, Crn demon ceri, crni vuk. Tad će ti iznenada pecnuti obraz nešto. I sićušni... | Ljubavna poezija |
273 | Sumorniče, nekad bitkom zaneseni, ne bocka te stremen i više te Nada nece načinjati! Pa lezi od jada, stari konju, svakom granom prestrašeni. Odreci se srce, mirno okameni. Poražen, satrven! Onaj koji pada ne treba ni ljubav ni boj razdraženi. Zbogom pjesme mjedi, zvuci raznježeni, ne mamite, slasti, srce koje strada! ... | Misaono - refleksivna poezija |
1064 | Mene ničega više nije stid. Klonu sunce preko svega. Željen plod pun je noći. Glas što sebe sanja, zid otkri u daljini gde zazidan mi brod. U tom zidu čuvam svoju gordost, pevam iz te zazidanosti lepše no na slobodi. Otkud ta moć da sebi odolevam, a ne odoleše vinogradi rodni! Je li to čudna želja da se živi bez sebe? ... | Misaono - refleksivna poezija |
279 | Ti, što si ko ubod igle Kroz jadno mi srce prošla, Što si kao da su stigle Sve vještice ludo došla. Da mi duh u negve stežeš I da stvoriš ležaj sebi, – Bestidnice, što me vežeš Da me đavo bolje ne bi, Ni igrača ne bi kocka, Nit’ se pjanom žeđa gasi, Nit’ crv tako leš svoj bocka, – Prokleta, prokleta da si! Molio sam sv... | Ljubavna poezija |
740 | Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi, Za danom leti dan i svaki časak nosi Života delić svoj, života delić krt; Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom, smrt! Ne svetu mesto sreće sloboda, mir postoje, Već davno udes nov privlači srce moje, Već davno sanjam beg, rob klonuo i hud, Daleku obitelj i nasladu uz trud... | Misaono - refleksivna poezija |
369 | Samo vrba stoji nad morem,vrh sveta, Rasplela je kosu zelenu i dugu, Naliči na nimfu koja je prokleta Da postane drvo i da šumi tugu. Sluša pesmu gora kada jutro rudi, Agoniju vode u večeri neme, Nepomično stoji tamo gde sve bludi: Oblaci i vetri,talasi i vreme. I tu šumi s njima,dajući polako, Moru koju granu,vetru li... | Misaono - refleksivna poezija |
778 | Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, spustivši bleđanu glavu na zvučnu srebrnu liru, ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica, poslednji akord zvoni. Božanska neka tuga svetli se sa njenog lica, i ona suze roni. Andjeo to je Tuge. Po dubravama tavnim njezina čudna pesma bolno i slatko ječi; u njojzi očajnik ... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
722 | Volim te, Čuvar, nevidljivi moj Što si uvek sa mnom na zemlji toj. Zato što mi sjajna ti nevesta bi, I što mi oduze tajnu snova svi’. Zato što nasa veza i tajni i noć, I što si mi sestra, nevesta i moć. Zato što dug život imaćemo mi, O, čak – muž i žena što smo ja i ti! I za vernost tvoju, moj okov i spas. I kob naše p... | Misaono - refleksivna poezija,Ljubavna poezija |
952 | Slava, slava, slava Srbinu! Oro klikće sa visine, glas se čuje iz dubine, ni brige te, sivi tiću, mi smo s tobom Svetozare Miletiću! Kad izvesni šalaj kucne čas, zovi samo evo nas! Slava, slava, slava Srbinu! Dosta bismo mi robovi, treba da smo slobodni, ni brige te, sivi tiću, mi smo s tobom Svetozare Miletiću! Kad iz... | Rodoljubiva poezija |
548 | Polje kao svako Dlan i po zelenila Mlad mesec kosi Pšenicu selicu Dva ukrštena sunčeva zraka Slažu je u krstine Kos naglas čita Tajna slova rasuta po polju Božuri stasali do neba Služe četiri crna vetra Sjedinjenom krvlju bojovnika. Polje kao nijedno Nad njim nebo Pod njim nebo. | Rodoljubiva poezija |
896 | Kad mi se ovde, u zemlji srpskoj, Završi staza životnih dana Želim da moje srce počiva Visoko iznad Kajmakčalana. I zaspao je s tom toplom željom I svoje lepe oči za navek sveo Pošto je dao Srbiji dragoj Snove i mladost i život ceo. | Rodoljubiva poezija |
791 | I Stupaj sa svojim mrakom kroz propast horizonta; sa tajnom i oblakom od fronta, pa do fronta. Stupaj sa svojom tmušom kroz ponoć cijele zemlje; pjevaj sa svojom dušom gdje god se spava i drijemlje * Dosta je laži! Što mi treba to nije mnogo, dobri Bože, i toliko se dati može; tek ljubav žene, vidik neba I ništa drugo.... | Misaono - refleksivna poezija,Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
457 | Da l’ još nekom noćas ovo zlato smeta? Ova susnežica nebeskih trešanja? Noć je otvorena na sve strane sveta. Za snove; a mene, znam niko ne sanja. San je bio moj hod, moj korak i senka mnogo sam se nevičan u svoj san uzdao, prokock’o sam pesmu k’o konja Zelenka koga nikad niko nije zauzdao. Pa neka mi ruku lizne bar ta... | Misaono - refleksivna poezija |
394 | Oh, kako je utonuo u misli plamen svetiljke! Kao indijski fakir zuri nemo u svoju sjajnu nutrinu od zlata i zamuti se samo kada sneva podneblja neka daleka, bez vetra. Zdral belo usijani kljuca semenka tmaste u svome gnezdu i cepteci, kradom, zaviruje u rasirene oci umrlog Ciganceta. | Misaono - refleksivna poezija |
800 | Takva sam kakva sam. Baš takva sam stvorena. Kad imam želju da se smejem, Smejem se grohotom. Volim onog ko me voli. Pa zar sam za to kriva? Što nije uvek isti onaj koga volim. Takva sam kakva sam. Baš takva sam stvorena. Pa šta sad hoćete?! Šta hoćete od mene?! Stvorena sam da se dopadam I tu se ništa ne može izmeniti... | Misaono - refleksivna poezija |
845 | Popô si se sred milina, Dvor ti zlato, svila krasi; Bogataš si od davnina – Al’, čovječe, prašina si. Sirotinja tuži, cvili, U jadu joj teku časi; A ti ležiš u toj svili – Al’, čovječe, prašina si. Do ušiju dopiru ti Sirotinjske muke glasi; Ti prezireš taj glas ljuti – Al’, čovječe, prašina si. Ti je goniš, a ne vidiš ... | Misaono - refleksivna poezija |
376 | Ostale su strašne reči nerečene, Samo tvoje oči, mirne kao tmina, One su gledale i slušale mene; Moj bol na tvom uhu pevaše tišina. Kakva himna srca, ta reč nerečena! Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje! Kad tišina zbori mesto nas, reč njena Ima svu čistotu sna i bolne žudnje. Ta blaga muzika ljubavi što ćuti, Ima m... | Ljubavna poezija |
413 | Još jednom samo, o, da mi je dići Ispod života svet umrlih nada; Još jednom samo, o, da mi je ići Prostorom snova pod vidikom jada. Potajna slabost i žudnja ka sreći, Skrivene misli u boji ljubavi, Njen pogled nekad sve što znade reći, Još jednom samo da je da se javi. U harmoniji svetlosti i tame, Lik duše trajno gde ... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
75 | Jedem podnevna pisma, pijem rečenice. Ljudima iz tvog sveta o tebi govorim. Reči o tebi bude pigmente, toliko sunca u njih unosim. Kada govorim o tebi onaj sam dečak na gimnazijalnoj priredbi koji deklamuje srcem koje se penje pod grlo. Gušim se od reči koje ne smem izgovoriti a želeo bih. Šta si mi i kako. | Ljubavna poezija |
1060 | Ti si učinila da trkač na sunčanoj stazi preskoči zgužvanu zmiju da bi te uhvatio oko pasa i otvorio kutiju nadutih pupoljaka Ti si učinila da se nepripremljena ukrštanja dobroćudno uzmu za ruke i dovrše svoje razgovore među našim senkama Ti si ućinila da se na živahnim zatiljcima pojave tražene latice i uznemiri se mo... | Ljubavna poezija |
501 | Dok udišem miris tvojih toplih grudi, sklopljenih očiju, u jesenje veče, ja ponovo vidim te obale sreće gde jednoličnoga sunca oganj rudi; lenjivo ostrvo gde priroda nudi svoje divlje voće i čudno drveće; ljude čije telo vitko se pokreće, žene čiji pogled iskrenošću čudi. Vođen tvojim dahom u predeo žarki vidim luku pu... | Ljubavna poezija |
704 | Kad jeknu zvona s crkvice stare Tiho i bônô kroz noćni mrak, A suvo granje zašušti blago, Ljubeći prvi zoričin zrak — Svetinje puna duša mi leće Tamo, gde večni boravi Bog, Pa mu se moli molitvom blagom: O, čuvaj, Bože, anđela mog! Anđela onog, što bludi noću, I s duše goni nesnosan san, I duši mojoj kreposti daje U go... | Misaono - refleksivna poezija |
115 | Ti ne voliš i ne žališ mene, nisam više mio srcu tvom? Gledajuć’ u stranu – strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smešak ti je mio, ti si mlada, reči moje ni nežne, ni grube. Kolike si volela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su ko sena kraj tvog tela ne srevši se sa plamenom tvojim. Mnogima si ti u krilo ... | Ljubavna poezija |
418 | I na ovoj zemlji život me opija. Po njoj kada lutam moje misli blede, Gube se u nebo, u svet harmonija, U oblak, u zvezde, nevine poglede. Na njoj ono mesto mene samo pleni Gde stanuje ljubav, gde je radost mlada, Prolazna i lepa, k’o cvet dragoceni, Kao presto snova, kao život nada. Ne marim inače za život i brige Nar... | Misaono - refleksivna poezija |
602 | Na žalu sam jedne ja zaspao noći. Vetar me probudi; otvorivši oči, Videh, izišavši iz bunila svoga, Danicu što u dnu neba dalekoga Kroz belinu nežnu, neizmernu sjaše. Odnoseć nevreme bura odmicaše. Pahuljom oblaci postajahu sivi. Sjaj to beše jasni, što misli, što živi; Stišavao udar vala je u hride; Kanda duša neka kr... | Misaono - refleksivna poezija,Ljubavna poezija |
605 | Ja vidim kad na te, topla i bijela, Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada… I šum svaki čujem tvoga odijela, Na dušeke meke kada kloneš mlada… Kao sjenka tvoja svake te minute Moja duša prati i uza te dršće… I ljubice svoje, čežnjama osute, Prosipa na tvoju stazu i raskršće… U baštama tvojim ono rosa nije- To su suze sr... | Misaono - refleksivna poezija,Ljubavna poezija |
90 | U pesmama tvojim tajnim ima sudbonosna o propasti vest. Ima kletve i u zavetima, a i sreće koju neću svest. Tu i neka snaga mami, vrela, da sam gotov reći dušom svom ko andjele da si ozgo svela, zavoleć’ ih lepotom i snom… I kada se smeješ ubedjenju, tad nad tobom sine i zasja onaj bledi, u purpurnom vrenju, krug koji ... | Ljubavna poezija |
1084 | Pejzaž bez premca, to je vaša duša Gde idu ljupke maske, plešu krinke, A svi, dok zvonka lauta se sluša, Ko da su tužni ispod čudne šminke. Premda u pesmi setno im trepere, Pobedna ljubav, život dnevnog sjaja, U sreću kao da nemaju vere, A pesma im se s mesečinom spaja, Sa mesečinom i tužnom i lepom Od koje ptice sanja... | Misaono - refleksivna poezija |
499 | U mirisnom kraju kojim sunce žari, Pod purpurnim svodom palmovih stabala, Otkud lenjost plavi oči poput vala Ja videh kreolku još neznanih čari. Bleda joj put žeže; smeđa čarobnica, Dok, visoka, tanka ko lovac korača Otmeno uzdiže lepi vrat dugačak I mirno se smeši, samosvesnog lica. Da u kraju slave vi živite, dete, K... | Ljubavna poezija |
913 | Naši će im vetri pepeo razneti, Spraćemo sa stene pogane im stope: Zaboli smo koplje na velikoj meti, Sad je put naš nalik na sunčane snope. Pašće paučina na mečeve grube, A skromno će ralo opet da zasvetli; I kao što juriš sad oglase trube, Uranke će mirne da javljaju petli. I poći će k slavi odmah od početka Nov poro... | Rodoljubiva poezija |
774 | Na ti ovaj pogled s tri baterije sna i uzmi još krišku anarhije želja namazanih puterom i medom. I na ti još krišku ljubavi i krišku veselja. Čekaj. Uzmi još tu krišku zazubice s pljuvačkom bumbara, dugim postom gatke, kap budućnosti s nenašminkanim licem i krišku smrti, njene ruke glatke. Još čekaj. Na ti krišku jedne... | Misaono - refleksivna poezija |
772 | Jaši kamilu. Čitaj Bibliju. Oboj cipele u plavo. Pusti bradu. Obiđi svet u papirnoj barki. Pretplati se na Saturday Evening Post. Žvaći samo levom stranom vilice. Oženi se jednonogom ženom i brij se pravim brijačem. Ureži svoje ime na njenu ruku. Peri zube benzinom. Spavaj ceo dan a noću se veri po drveću. Budi monah i... | Misaono - refleksivna poezija |
12 | …tužna vila nije sjena puka“ Tin Tvoje je srce uzrok dana i noći Vreme slično suncu dubokom i prazni Zabranjeni slavuji slavni al bez noći Tvoje je srce uzrok dana i noći Da sve što prođe vrati se po kazni Tužna posestrimo čemera i bune Pelen je jedini lek i gorka nega Srcu još gorčem što se tobom kune Tužna posestrimo... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
397 | Umrem li, ostavite balkon otvoren. Dete narandže jede. (Vidim sa svog balkona) Kosac žito kosi. (Čujem sa svog balkona.) Umrem li, ostavite balkon otvoren | Misaono - refleksivna poezija |
1037 | O, zašto nisi ti ta žena prava, Utoka misli, saznanja i žudi, Žena što ludi i mrvi i sudi, Kojoj se prašta sve i sve se daje? I ti si miris u kom beda spava Zlatni san, iz kog, vaj, ipak se budi U atmosferu oluja i studi, Gde zimske zvezde prah taštine taje! I mesto mira nov put mi predstoji, Da lažem sebe u kom novom ... | Ljubavna poezija |
993 | Koliko je sreće u časima ovim, Kad se mjesec rađa na plavoj visini, Kada slavuj peva negdje u daljini I razgara srce plamenima novim! Ovdje drvlje staro duge sjenke baca, U našoj rijeci brdo se ogleda; Dođi, jer mi srce više mira ne da – Ja sam žedan, draga, tvojih poljubaca. Ne moli se tamo, pred ikonom starom! Ovdje ... | Ljubavna poezija |
43 | S čežnjom ti priđoh da ponizan te molim, al` zanosu mom smejala si se i moja ljubav za tebe samo igra beše. Sad umorna i zasićena, dok tužne gledaju me tvoje oči pune strepnje, onu ljubav kojom davno goreo sam, ti bi htela. Avaj, od nje davno pepeo posta, zaiskriti neće, ona jednom tvoja beše, sad je pusti da počiva sa... | Ljubavna poezija |
168 | Kad pređem na san u vatri gorenja ruku moju hvata ruka strasno blaga kraj mene treperi vedra moja draga dok mi vihor čupa šume iz korenja. Pod životom gori život snom te strasti, šiklja mlaz plamena detinjasta, vita, tuga kao majka zabrinuto pita hoću li za ljubav ubiti i krasti. Ako su ti školjke šumele, plavojko, u n... | Ljubavna poezija |
417 | U mom srcu ponoć. U njoj katkad tinja Mis’o da još živiš, moj predele mladi. Moja lepa zvezda, majka i robinja, Bože! šta li danas u Srbiji radi? Kod vas je proleće. Došle su vam laste. Oživele vode, đurđevak i ruže. I miriše zemlja koja stalno raste U grob i tišinu, moj daleki druže. Jedno tvoje veče. ideš kući sporo ... | Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija |
577 | Lutam po prvom snegu i ledu, u duši cveće procvalih snaga. Veče je plavom žižicom zvezdu zažeglo iznad puta mi draga. Ne znam da l’ sjaj, il’ mrak je spolja? Da li to peva vetar il’ peto? Možda su mesto zime na polja labudi pali na mesto sveto. Divno si ti, o polje belo! Greju krv moju pretihe studi! Prosto bih hteo uz... | Misaono - refleksivna poezija |
948 | Onamo, ’namo… za brda ona, govore da je razoren dvor mojega cara; onamo vele, bio je negda junački zbor. Onamo, ’namo… da viđu Prizren! Ta to je moje — doma ću doć'! Starina mila tamo me zove, tu moram jednom oružan poć'. Onamo, ’namo… sa razvalina dvorova carskih vragu ću reć': „S ognjišta milog bježi mi, kugo, zajam ... | Rodoljubiva poezija |
887 | Krv rođena me sveg sažiže vrela; U suzama se pokajničkim kupam; Sa svetim strahom, pogružena čela, Pred žrtvenih Ti grešnom nogom stupam. Jest, ja sam silno grešan prema Tebi, Ja nisam iš'o putem Tvojim svetim; Ja sam se samo starao o sebi, A nikad Tebe Majke da se setim! Dosad sam bio sebičan i ružan: Za svoje bole ja... | Rodoljubiva poezija |
427 | To je onaj život gde sam pao i ja s nevinih daljina, sa očima zvezda I sa suzom mojom što nesvesno sija I žali, k’o tica oborena gnezda. To je onaj život, gde sam pao i ja Sa nimalo znanja i bez moje volje, Nepoznat govoru i nevolji ružnoj. I ja plakah tada. Ne beše mi bolje. I ostadoh tako u kolevci tužnoj Sa nimalo z... | Misaono - refleksivna poezija |
545 | Ne boli nas. Gračanice više nema, šta bi nam takovska groblja? Marko se gadi buđenja i zore, grobovi ćute, ne zbore, u nebo diže naš prezriv osmeh roblja. Nećemo ni pobedu ni sjaj. Da nam ponude raj, sve zvezde sa neba skinu. Da nas zagrle koji nas more, i njina zemlja sva izgore, i kleknu pred nas u prašinu. da nam sv... | Rodoljubiva poezija |
1061 | Kad na mlado poljsko cv'jeće Biser niže ponoć nijema, Kroz grudi mi želja l'jeće: Što te nema, što te nema? Kad mi sanak pokoj dade I duša se miru sprema, Kroz srce se glasak krade: Što te nema, što te nema? Vedri istok kad zarudi U trepetu od alema, I tad duša pjesmu budi: Što te nema, što te nema? I u času bujne sreć... | Ljubavna poezija |
1111 | Nisam samozvanka – došla sam u dom svoj, Nisam ni služavka – ne treba mi hleba. Strast sam tvoja, nedeljni odmor tvoj, Tvoj dan sedmi, žena sa sedmog neba. Na zemlji, tamo, davali su mi groš, Žrvanj o vratu i kamen u grudima. – Voljeni moj – zar ti je nejasno još? Lasta sam tvoja – duša s krilima! | Ljubavna poezija |
1133 | Kada kročismo, znaš li, U ovaj jezerski hlad, Vreme za milost ne haje, Već dve godine je od tad. Popodne, sećam se, riše Smešak jesenskog dana, Dok ćuv pitomi njiše Zlatne odore grana. Kao i sada, u jezeru Nebo se kupalo vedro Dok zaneseni čun Njihaše voda štedro. Još tada sve ovo milje Snatrio sam veće, Poljuba izobil... | Ljubavna poezija |
775 | Osećam tu noć koja nadolazi i plavi proletnu dolinu dragih stvari, kao vojnik ranu staru koja iznova krvari. Poznajem tu dugačku noć koja će da nas u dvojne redove svrsta, tu padavičarku, koja će zariti kljun svog gvozdenog prsta u srca puna glasova, u grla puna krvi. O, poznajem tu staru noć koja će da podivlja tek ka... | Misaono - refleksivna poezija |
258 | Zastor je pao. Konac drame. Već idu kući gospoda i dame. A da li im se komad dopo? Po pljesku sudeć nije propo. Priznanje zahvalnoga svijeta Ubro je poznati poeta. No sad je kuća posve nijema I žamora i svjetla više nema. Al kakav je to čudan zvuk Odjeknuo po praznoj bini? To možda jedna žica puče Na nekoj staroj violi... | Misaono - refleksivna poezija |
336 | Došlo je vreme kad nam kosa sedi, I naša čula postepeno grube. Stojimo tako skrušeni i bledi Dok našu starost objavljuju trube. No još u meni iččeznuo nije Sledbenik mladog Vertera, što sanja Pri mesečini, i što suze lije Uz svaki spomen starog osećanja! O, znam to dobro, stari oganj da je Nestao, da ga neće biti više.... | Ljubavna poezija |
16 | O, nestašna i draga djevojko, Kaži meni, što sam ti skrivio Da me stavljaš na muke goleme, Da zadanu riječ svoju kršiš? Sinoć si mi prijazno stiskala Ruke, milo šaputala riječi: Da, doći ću, sigurno ću doći, Predjutro, u tvoju sobu, dragi. Pritvorena ostadoše vrata, Kada dobro preispitah šarke, Sav radostan što nisu šk... | Ljubavna poezija |
793 | Ja posle velikog sna poduzeh put tužan MALARME U uhu zvezda za sna tamni zvuk: zri zvučni cvete tužnim predelima u toploj kori mozga gde me ima taj san moj izvijen u zvezdani luk. Taj san je smeli silazak pod tle gde slepe ptice pevaju u tami. U svakoj ima jedna šuma. Gle što više govorimo sve smo više sami. O vetar sa... | Misaono - refleksivna poezija |
325 | Mala kutija raste dalje I sad je u njoj orman U kome je ona bila I raste dalje i dalje i dalje I sad je u njoj soba I kuća i grad i zemlja I svet u kome je ona bila Mala kutija seća se svog detinjstva I od prevelike čežnje Postaje opet mala kutija Sada je u maloj kutiji Ceo svet mali malecan Lako ga možete u džep stavi... | Misaono - refleksivna poezija |
957 | Bog otaca naših Bog je i sinova, Čuvar zemlje naše i naših domova, Kroz čudesa strašna, kroz paklene strave, On je oce naše doveo do slave. Stopu sve po stopu, kroz oganj i vodu, Darivao im milost, snagu i slobodu. Zato niko od njih ne hte veru kriti: „Naš je Tvorac s nama- sve će dobro biti!“ Bog đedova naših Bog je... | Rodoljubiva poezija |
950 | Jedne noći hladne zima kad je bila, Srbkinja je majka čekala svog sina. Čekala je sina, molila se Bogu, S' Košara da dođe, donese slobodu. Al' umesto njega, pismo joj je stiglo, Od sina junaka i na noge diglo. S' ovog boja majko, povratka mi nema, Ko Košare čuva zna da zlo se sprema. Ja ti majko živ se vratit' kući neć... | Rodoljubiva poezija |
223 | Razbolela se ljubav u tvome draganu, razbolela se časkom i časkom izda’nu. Da vide kako mi je u tuzi velikoj, povešću sjajan pogreb umrloj jedinoj. U ljubavna ću pisma obaviti je svu, da čuva tajna tajnu i kletva zakletvu. Položiću joj telo na čudna nosila, od pokidanih žica i starih gusala. Za nosili’ će ići rodbina n... | Ljubavna poezija |
180 | Ljubomoran, nemiran, ali ne od onih grubih Volio me je kao svoje kosti Ali moju belu pticu ubi Da ne peva o prošlosti O zalasku ude u moju sobicu: “Voli me, smej se, piši stihove!“ A ja zakopah veselu pticu Iza starog bunara, pokraj jove Obećala sam da neću plakati Ali srce pretvorih u stenu I, čini mi se da su moji sa... | Ljubavna poezija |
100 | Da li si mogla da zaboraviš da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala, i da se neizmerna radost iz tvoje ruke u moju, sa mojih usana na tvoje prelila, i da je tvoja kosa plava, čitavo jedno kratko proleće ogrtač sreće mojoj ljubavi bila, i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan, sad siv i umoran, bez ljubavnih oluja i n... | Ljubavna poezija |
522 | U tvrdom stegu lanca obje mu ruke stoje; U gusti mrak je bačen, ne vidi svjetlosti zraka, Okolo njega guje i akrepi se roje, Memla ga bije jaka. Ali mu ipak licem po koja radost sine: U nebo pogled šalje, molitvu bogu pjeva, Sred ovog crnog mraka, sred ove mrske tmine U nadi srce zgrijeva. Nadaj se, patniče, nadaj, i s... | Rodoljubiva poezija |
23 | Za ženu priznajem samo kurvu Poštene nek se ne naljute, Jer zbog njih izgubih svu radost svoju, Zbog njih izgubih svoje pute. Kurva mi dade sve što joj tražih Sve slasti jedne žene I nikad ne pokuša da mi ukrade Ni delić uspomene Uvek je volela da me nađe Okružena čašama vina I nikad ne pokuša da se snađe Da bi sa mnom... | Ljubavna poezija |
357 | Radnici koji nikada nisu videli more Kad je sretnu misle da je dan lepsi no inace Ta zena taj gigant ta drzava u drzavi Kad sam je prvi put video rekao sam: „Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oci.“ Jedina nevina zena koja radja decu Ta djevuska visoka kao podzemna z... | Ljubavna poezija |
842 | Star sam, slab sam, iznemogo, Prožima mi dušu stud; Borbe beše vrlo mnogo, Sad odmora hoće grud. Zaman, što me razgovara Prošlih dana spomen znan: Mene muči i obara Neodoljiv neki san – Svršeno je… Pogled tužan Ukočeno na svet sja: Vidim da već nije nužan Nit’ ko meni, – ni kom ja Star sam, slab sam, iznemogo, Prožima ... | Misaono - refleksivna poezija |
1052 | Ako pomakneš usne umiriće se more. Rasklopiće se školjke I zauvek pevati ribama. Siđi u moj san S nogama od svetlosti I hodom koji se pretvara u bulku, U vodu I nešto kao sećanje. Tražio sam u srpskom govoru reč koja liči na tvoje oko. Ponavljao sam je tiho u sutonu U travi Malim mravima. Oprosti, bio sam smešan kao pr... | Ljubavna poezija |
612 | Zima je pokrila snegom doline i polja ravna, I tavne, visoke gore. Vihori snežnoga praha Po pustom viju se polju, i cela priroda ćuti, I listak poslednji vene od zimskog studenog daha Veselo puckara plamen u skromnoj izbici našoj, I mačak na banku drema. Kroz tamu večeri blede Dugačke i svetle senke po zidu čudno se vi... | Misaono - refleksivna poezija |
883 | Ja kos Crnorizac među pticama Sklapam i rasklapam krila Činodejstvujem nasred svoga polja Pretvaram u kljunu Kap rose i zrno zemlje u pesmu Ti boju sutra budi lep Što će reći pravedan Ti zelena carico travo Ti jedina pobedi Ti pobedo usreći caričine sluge Koji je crvenim mlekom hrane Usreći i njene sluškinje zvezde Koj... | Rodoljubiva poezija |
341 | Čekam u senci jednog starog duda Da mesec zađe i, skrivena tamom, Po uskoj stazi što kroz noć krivuda, Da siđeš k meni čežnjivom i samom. Čekam, a lenjo prolaze minuti, I sati biju na tornju daleko. Već zora sviće, blede mlečni puti, A ja još čekam, — i večno bih ček’o! O, šta je to što mene veže sada Za jednu put, za ... | Ljubavna poezija |
Subsets and Splits
No community queries yet
The top public SQL queries from the community will appear here once available.