id
stringlengths
1
4
text
stringlengths
60
27.1k
labels
stringclasses
7 values
432
Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči trgova budim je zbog ...
Ljubavna poezija
689
O mladosti, dokonosti Što za ropstvo samo zna, Zbog previše tananosti Uništih svoj život ja. Ah! nek stigne onaj čas Što zanosom prožme nas! Rekao sam sebi: mani I nevidljiv budi ti, Obećanja se okani Svake više radosti. Nek ne spreči tebi ništa Slavni uzmak sa bojišta. Toliko sam strpljiv bio Da me hvata zaborav. Stra...
Misaono - refleksivna poezija
218
Ko udara tako pozno u dubinu noćnog mira Na kapiji zatvorenoj svetogorskog manastira? „Već je prošlo tavno veče, i nema se ponoć hvata, Sedi oci, kaluđeri, otvor’te mi teška vrata. Svetlosti mi duša hoće, a odmora slabe noge, Klonulo je moje telo, umorne su moje noge – Al’ je krepka volja moja, što me noćas vama vodi, ...
Rodoljubiva poezija
204
Izgubljena za one koji žive na drugim rekama. Kada nema sunca slična je suncu. U zaborav sliva ovu vodu koja zvezde bunca. Bezuspešan joj trud da bude ptica nad prazninom i svud; samo je vodo-pad dok ptice padaju u svoju pesmu koju ne shvataju. Pitam njeno sunce koliko je sati Pitam joj obale kuda me to vode Pitam njen...
Ljubavna poezija
1034
Ceo nam je dan dug, i dosadan. Do večeri, kad se, krišom, sastajemo. Poljubac jedan, brz, i neugledan, dosta nam je. Da se svetu nasmejemo. Da odemo u noć, kao da smo krivi. Lako, kao tica, koja kratko živi. Naš viti korak ne vezuje brak, ni nevini zanos zagrljaja prvih. Nego osmeh lak, što cveta u mrak, na usnicama sa...
Ljubavna poezija
94
Oj, jesenske duge noći, oj. Oj, jesenske duge noći, rek’o dragi da će doći, oj. Oj, dragi moj. Da l’ ce doći, il’ ne doći, oj? Da l’ ce doći, il’ ne doći, čekaću ga do ponoći, oj. Oj, dragi moj. Zaspale su crne oči, oj. Zaspale su crne oči, doš’o dragi do ponoći, oj. Oj, dragi moj.
Ljubavna poezija
702
Iako roditeljska dvojina utraja svaku jedinku na svetu, ja nisam od onih koji će bez roptanja dojiti budući bol, iako se izdaje za sreću utvrđenog i priznatog pedigrea. Mužjači se zato i moj duh, sin vanvremenlja, nepoznate majke samo. Otud mi sitniš sekundi zvecka u džepovima skupa s nedžeparcem probušenim na razne na...
Misaono - refleksivna poezija
69
O, osmeh, prvi osmeh, osmeh naš. Kako to beše isto: udisati miris rascvalih lipa, slušati tišinu parka – pa tada najednom podići oči, pogledom se sresti i čuditi se sve do osmeha. U tom osmehu beše uspomena na jednog zeca što je do malopre skakutao po travi; to detinjstvo osmeha beše – već ga ozbiljnije kosnu kretanje ...
Ljubavna poezija
786
I Na livade ljudskim okom negledane i na zlatna polja što se tekar slute s prepasti zle svile strijeljaš zjene sane u turobne ure i strasne minute, zlatna dušo sestre! Koso Vivijane! Oči Moje Zemlje, sve, vrcaju u te, sve ti ljube ruke još neokaljane, ruke djevičanstva, njih, Te netaknute. Ti još možda zuriš mističkome...
Misaono - refleksivna poezija
285
Sunce žeže, zapara je ljuta. Svaka biljka stoji zabrinuta. Cvetak jedan klonuo je žedan – na toj suši oće da s’ osuši. Aj, na toj suši oće da s’ osuši. Iz daleka strašan oblak juri. Cvet ga moli da tako ne žuri: Stan’, oblače, orosi mi grudi da se život u meni probudi. Aj, da se život u meni probudi. Stani, cvete, prič...
Misaono - refleksivna poezija
1004
Prošlo je sve; i jedva dušu dirne sećanja talas drag, ko s večeri kad tihom vodom pirne daleki vetar blag. Prošlo je sve što bolelo me ikad! O, laž je da se ne zaceli nikad rana i radosti trag! Bez nespokojstva, bez srdzbe, bez krika, sećam se danas ja ljubavi naše, tvog smeha, tvog lika, a srce jedva zna za užas dana,...
Ljubavna poezija
435
Jedan maleni cvet jos ni progovorio nije a već je znao sve tajne Sunca i sve što zemlja krije. Jedan maleni cvet još nije ni prohodo a već je umeo sam da se hrani svetlošću, vazduhom i vodom. Jedan maleni cvet ne zna da čita i piše, al’ zna šta je život, šta je svet, i miriše, miriše.
Misaono - refleksivna poezija
701
Ponoć je odavno prošla. U krčmi nikoga nema, Osim krčmara starog, što zguren kraj toplog plama Pretura debelu knjigu. Na polju mrtvilo vlada, I sitna kišica sipi i gusta caruje tama! U tom se kucanje začu. U krčmu uđe naglo Čudnovat nekakav gost; usne mu grozno se smeše; Iz praznih šupljina očnih studena pustoš se širi...
Misaono - refleksivna poezija
154
Laki miris naše postelje prožeće, grobnice duboke biće nam divani, okruživaće nas neobično cveće, što za nas procveta nekoj lepšoj strani. Dok poslednji žar im troši čežnja ista, dve ogromne baklje naša srca biće, i u blizanačka ogledala čista, u dva naša duha – sjaj dvostruki liće. U veče od plave i rumene tajne grcać...
Ljubavna poezija
76
Ako hoćeš da o zori Pjevam tebi pjesme moje, Oj, ne bježi sa prozora, Da ja gledam lice tvoje! Ako hoćeš da ti pjevam O sunčanom toplom sjaju, Oj, pogledni okom na me, Divotanče, mili raju! Ako hoćeš da ti pjevam Onu tihu nojcu milu, Razvij tvoju gustu kosu – Mirisavu meku svilu! Ako hoćeš da ti pjevam Miris divnog pra...
Ljubavna poezija
920
I sada Mi priviđenja razbuđuju ponoć snovnu, bledi redi od obraza, bližnje duše, drage seni, oživele uspomeni izumrlih prijatelja. Ama nisu javilici od podoba drevna doba, ne nude se duši mojoj mirisima bosiočkim iz davnine mučeničke: već mi disak zagušuju jučeranjim zadasima životova razilaza, te besamrt vida svoga sp...
Rodoljubiva poezija
581
Nisi sam: Pored tebe rastu travke i savijaju se. Tri šiljata lista nešto čudno šume. Skakavac je skočio sa busena na cvet. Otkinut rep guštera je novi stanovnik: Niko sem tebe ne zna da se umnožio svet. Nisi sam. Gaziš trulo lišće bosim nogama. Pod petom si prelomio prut: Jedna ptica prhnu preko tvoga ramena. Prislonio...
Misaono - refleksivna poezija
447
Ne dozivam, ne žalim, ne plačem, Sve će proći ko behara kad. Suvim zlatom venjenja označen, Nikad više neću biti mlad. Nećeš više treptati ko ptica, Srce ludo, oprljeno mrazom. Ni zemlja me brezinoga cica Bosog neće namamiti stazom. Duše skitnje! Sve je manje mena, Sve mi ređe plamen usta rudi. O, svežino moja izgublje...
Misaono - refleksivna poezija
189
Razigrani konjići poletni Po aleji, griva dugi vali… Ja te volim, grade zagonetni: Zavoleh te u prvoj pečali. Čudno pamtim: duša kao rana Zapečena, u bunilu sniva. .. Ko igračka sad sam razigrana, Ko papagaj, moj drug, samoživa. Bol mi grudi ne tišti, ne zove. Gledni, tuga iz oka ne lazi. Ne volim tek zalazaka časove, ...
Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija
272
„Ulica je zaglušna vrištala oko mene. Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola. Prošla je neka žena, a ruka joj ohola pridizaše, njihaše skutove svoje. Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa. A ja se napijah u grču osobenjaka njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa. Jedna mu...
Ljubavna poezija
237
I Na trošnom čunu, bez krma i nade, U meni vera gubi se i mre; Ja ništa više ne verujem, ništa! Il’ bolje reći: ja verujem sve. Na moru burnom ljudskoga života Prerano ja sam upoznao svet: Za mene život ništava je senka, Za mene život otrovan je cvet. Trpi i živi!… Prijatelju dragi, O mnogom čemu mislio sam ja O blago ...
Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija
488
Povedoh je do reke misleći da je devojka, al bila je udata i imala je muža. Bilo je to u noći Svetoga Jaga, i skoro kao po dogovoru. fenjeri su se gasili, svetlaci su počeli da svetle. Iza poslednjih gradskih kuća dotakoh njene grudi snene i one se rascvetaše kao zumbul grane nežne. Slušao sam šuštanje njene uštirkane ...
Ljubavna poezija
1095
Gega se prašinom u kojoj se ne smeju ribe U bokovima svojim nosi Nemir voda Nespretna Gega se polako Trska koja misli Ionako će je stići Nikada Nikada neće umeti Da hoda Kao što je umela Ogledala da ore
Misaono - refleksivna poezija
560
Pod prozorom se zatitrali sunčani zraci vreli i na lice mu seli, kao kad majka lampu pali. On se probudi iznenada i hitro, lako skoči, ali se seti: odmor je sada – i opet sklopi oči. Soba se opet ispuni mirom, smrt preti svakom zvuku; zraci otvore vrata širom pa se tiho povuku…
Misaono - refleksivna poezija
118
Neko pesmu veselo pevuši, Daleko je, daleko od mene. Ja bih hteo da mu se pridružim, Al’ ne daju grudi razbijene. Uzaludno duša za njom žudi, U grudima traži slične zvuke, Zato što su i snagu i grudi Iznurile nevolja i muke. Odveć rano misli mi poleću Ka snovima zemlje ideala. Rano počeh da ropćem na sreću I mislim šta...
Misaono - refleksivna poezija
928
Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima, on će era biti strašna ljudskijema koljenima. U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše: Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov. Karađorđe, bič tirjanah, i Švarcenberg i Kutuzov. Arei je, strava zemna, slavom bojnom ...
Rodoljubiva poezija
1020
Gledaću tvoj sjajni sen na talasima, I stope na pesku; s jutrom na vrhuncu, Kao prvo gnezdo budno među svima, Ja te pevam kao himnu zemlje Suncu. Ti si iskra moga mača pobednoga; Sto muzičkih vrela što bruje i plave; Pogled koji hoće da sagleda Boga; Pehar iz kog pijem strašno piće Slave. Kroz tamnu je pustoš moje kril...
Ljubavna poezija
513
Kosti su naše na Kajmakčalanu, Kumanovu, Bregalnici I Ceru u mlado drveće izrasle. Kosti su tamo do Soluna i Krfa rasute, iz mora se ogrlice bele, Kosti su naše na Kozjaku, i Pohorju, u Sremu i na Kadinjači, na ostrvu Friuli kraj Marselja, Do Baltika i iza Kavkaza, do Sibira kosti su naše rasute; Borismo se uvek za nek...
Rodoljubiva poezija
634
Plemenit nek je čovek, Samilostan i dobar. Jer samo to Razlikuje ga Od sviju bića Koja znamo. Zdravo neka su nepoznata Viša bića Koja slutimo! Njima nek naliči čovek; Njegov primer nek nas uči Da verujemo u one. Jer priroda je Neosetljiva: Obasjava sunce I zle i dobre, A zločincu Kao i najboljemu Sjaju mesec i zvezde. ...
Misaono - refleksivna poezija
691
Mazga kralj i ja Umrećemo sutra Mazga od gladi Kralj od dosade Ja od ljubavi Parče krede Na tabli dana Piše naša imena Vetar u jablanima Zove nas po imenu Mazga čovek kralj Sunce Crne Krpe Već nam je izbrisalo imena Sveža voda iz travnjaka Pesak iz peščanika Ruža iz crvenog ružičnjaka Put od kuće do škole Mazga kralj i...
Misaono - refleksivna poezija
880
Evo kako je počela u dan svoje nužnosti Sve što nema vatre u sebi sagori Što sagori postaje noć Što ne izgori rađa dan Treba zapaliti sve što može da gori Treba srušiti sve srušivo, sve što nije večno Treba u svemu i posle svega pronaći nadu Revolucijo, ono što ostane je čovek Ono što prođe je prošlost Prošlost koja ne...
Rodoljubiva poezija
1113
Ja ću te oteti, od svih zemalja, od svih nebesa Zato što mi je šuma kolevka – grob grm skresan Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem Zato što o tebi pevam kako niko neće Ja ću te oteti od vremena i noći tamnih Od svih zlatnih zastava, od mećava svih Ključeve ću baciti i pse oterati sa trema Zato što od najvernijeg ps...
Ljubavna poezija
127
Hteo bih da budem cvet kraj puta, a ti da naiđeš niz dolinu, da me uzbere tvoja ruka, i večno me uzme u svojinu. Hteo bih da sam i vino rujno, da ti potečem grlom belim, pa – kad se slijem s tobom bujno tebe i sebe da iscelim.
Ljubavna poezija
117
Ja umoran još ne bejah tako. Kroz mraz suri i sluz ovu belu Rjazansko ja vidim nebo lako, Prošlost svoju raskalašnu, celu. Mnoge žene ljubile su mene, Pa ne ljubih ni ja samo jednu. Možda zato sve su sile snene Navikle me na to vino medno? O, vi, pjane i beskrajne noći. Pune pira i tuča do krvi! Možda zato oko moje toč...
Misaono - refleksivna poezija
474
Šta osećam, šta, ako ljubav nije, Al’ ako je ljubav, bože šta je ona? Ako je dobra, zašto je zlu sklona, Ako je zla, zbog čega slatka mi je? Gorim li od sebe, čemu plač i tužba, Kriv li sam tome, malo jauk vredi. O žrtvo smrti, slatkoćo u bedi, Ako vas neću, čemu ste mi družba? Ako vas hoću, dvojiti nemam prava, Suprot...
Ljubavna poezija
870
Prizrene stari, kapije rastvori, Po pragovima, sagove razgrni, Skerletom teškim doksate ogrni - Tvoje se carstvo vraća! Gle, u zori, Velikoj zori, Bog nad tobom bdije! Prizrene! S pesmom srpskoga ustaša, Žezlo to nose dva orla krstaša, Mila dva brata, zlatne krune dvije!... Zaljuljaj zvona neka Vaskrs jave! S Lovćena t...
Rodoljubiva poezija
58
Svu večer na pustom bregu neko stoji. Pusti me, majko, da vidim, da li je čovek ili bor. Pusti me da vidim ko to svu večer gleda u naš beli, skromni dvor. Pusti me, majko, neće me umoriti hod, breg je blizu našeg doma. O, ja osećam da mi je rod taj čovek ili bor što svu večer blizu groma stoji i gleda u naš dvor. Vidiš...
Ljubavna poezija
604
Kako je lepa ova noć! Gle, svuda, S topole, ‘rasta, bagrema i duda, U mlazevima zlatokosim pada Nesuštastvena mesečina. Sada, Nad livadama gde trava miriše, U rascvetanim granama, svrh njiva Koje se crne posle bujne kiše, Velika duša mesečeva sniva. Sve mirno, tajac. Ćuti polje ravno Gde nekad pade za četama četa… – Iz...
Misaono - refleksivna poezija
850
Svašta umem. Stvarno umem. Samo – sebe ne razumem. Ja, čuvao, ljudi ovce tamo negde na kraj sveta, mojoj deci kajmak smeta, luk im smeta… Sve im smeta. Ja do škole pešačio i po kiši i po snegu, moje kćeri k’o knjeginje, k’o da se u svili legu: jednom šmrknu, dvaput kinu i beže u limuzinu. Svašta umem. Stvarno umem. Sam...
Misaono - refleksivna poezija
657
Verovao je u svoj kip-lobanju. Verovao. Vikali su mu: “Lepa nije!” No, zidovi behu skloni padanju. A lobanja, ispostavi se, krepkost krije. Mislio je: Iza zida stvar je čista. Mislio je, dalje je – prosto. …Spasao se od samoubistva, uz loš duvan živ je ostô. I, po selima, lutat pođe, putevima dugim krenu kud prašina žu...
Misaono - refleksivna poezija
794
Lepi moj dane s dušom elegije Kad od Bića senka biva predelima Lutam u suzama strah me obuzima Zvezdani uticaj nada mnom – ko da ih suzbije (!) Neizdvojen pojavom još niko nije otkrio sebe, svete, u tvojim prizorima Vrati mi dan ako ga negde još ima Zemljo ponovo nepoznata kad u lobanji legu se zmije. Poređane glave u ...
Misaono - refleksivna poezija
810
U muzeju voštanih Uspomena prođite glaerijom Promašenih namjera hodnikom Neiskrenih želja stepenicama Bezvoljnih žudnji i upašćete u klopku Kajanja i tu moći ćete da urežete po zidovima sa malim nožem-uspomenom kupljenim na ulazu zareze Nesporazuma Ali iznad sale Izgubljenih dobročinstava vezanih očiju akrobata Ljubav ...
Misaono - refleksivna poezija
106
Šta će u lepom vrtu Uveo bačen cvet? Na svetu nikog nemam – Treba li mene svet? Išo sam dalje, dalje, Ljubavi tražeći hlad, Da u tom hladu umrem, Čezneći starac mlad. Mloga mi lepa moma Darova pogled svoj: Al’ jedna što bijaše – O, bože, bože moj ! Prvi je pogled osto U srcu urezan, Mlađanih mojih leta Ovo je bio san. ...
Ljubavna poezija
636
Svi vi koji ste živi, dok ste živi, živite Svi vi koji imate oči, radujte se lepoti viđenja, Svi vi koji možete da volite, volite, Svi vi koji možete da zaboravljate, zaboravite Kako ste bili gonjena zverad po drumovima I vaša klecava deca ugljen pećima, Prihvatite prolome tišine dobroćudnim rukama, Vi jači od vetra i ...
Misaono - refleksivna poezija
370
Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica, Jer put neizvestan uvek je put vražiji. Ne boj se jastreba nego kukavica, Ne boj se lažova nego njine laži. Bog neka te spase tvojih spasilaca, Na svakome uglu ima ih po jedan. Prezri mudrost glupih i glupost mudraca! Nož tvog izdajnika biće uvek žedan. Kao grom ćeš naći svoga pu...
Rodoljubiva poezija
269
Tiha noć je, zvijezde trepte, Među njima mjesec sjajni; Na sve strane proljetnoga Širi s’ cv’jeća miris bajni. Sva priroda stišala se, Svaka duša mirno spava, Samo tamo jednu sobu žižak slabi osvjetljava. U sobici tužna majka Pokraj svoje šćerke kleči, Boga moli da s’ smiluje, Da joj šćerku izliječi. Bog milostiv smilo...
Ljubavna poezija
656
Nismo pijani. Trezni smo, čini se, svi. I, verovtno, zaista jesmo poete, dok sklapamo čudne sonete, i s vremenom razgovaramo na “vi”. I eto ploda – rakete, slike leteće. I eto ploda: stih pompezan to je… Crtaj, crtaj, bezumno stoleće, tvoje vojnike, ljubavnike tvoje, poloči njinu savremenu slavu! Zašto je istina, ipak ...
Misaono - refleksivna poezija
47
Kad bi se utapala, ja bih te spasio, umoto u deku, sipo vrućeg čaja. Kad bih bio šerif, tebe bih uhapsio, držo te u ćeliji, pod ključem, do kraja. Kad bi bila ptica, zvučnike stišo bih da šute i celu noć slušo tvoj visoki ćurlik. Kad bih bio oficir, ti bi u regrute, i, tvrdim ti, bila bi dobar vojnik. Da si Kineskinja,...
Ljubavna poezija
350
Mogao bih biti otac svome ocu a, evo, još sam dete i siroče, mlađi si bio od mene, moj oče, kad me ostavi tvome ubiocu. I sad mi oca on ne da za oca i ne oprašta mi svoja nepočinstva i drži me žedna bez kapi očinstva i ne uklanja s mene motrioca. Ali ja silazim na dno praočinstva da tražim svome sopstvu nosioca i srž s...
Misaono - refleksivna poezija
196
Koračam dugom ulicom ka tebi. Zastanem na po puta kad shvatim Da me ni druga polovina ne bi Odvela u kraj s gradom nepoznatim. Stojim, a mislim da idem, u sebi. Ili polako stignem do predgrađa U kome mi je sve neznano kao Da sam već dopro do tvoga mesta: lađa Se vidi s’ jednog ugla gde sam stao I sunce što se gasi ili ...
Ljubavna poezija
103
Ljudi u našim godinama ulaze u ljubav oprezno, kao neplivači u plitku vodu, kao političari u kombinacije, iz čistog straha od ponovnog voljenja, iz nesigurnosti, a oni su zanate ljubavi već dobrano izučili i mogli bi biti od slatke pouke neiskusnima, no ostaće zavatreni a sigurni i uspravni na ulici, međ ljudima, samo ...
Ljubavna poezija
5
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti – velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi – I kad prođe vj...
Ljubavna poezija
994
I opet mi duša sve o tebi sanja, I kida se srce i za tobom gine, A nevjera tvoja daleko se sklanja, Kao tavni oblak kad sa neba mine. I opet si meni čista, sjajna, vedra, Iz prizraka tvoga blaženstva me griju, Pa bih opet tebi panuo na njedra I gledô ti oči što se slatko smiju. Tako vita jela koju munja zgodi Još u neb...
Ljubavna poezija
868
Bože, na polja Zemlje ove Vaskrsa zlatnim suncem sjaj! Pobedu, vence Slave nove Kralju i rodu srpskom daj! Verom otaca Što slobodu Preliše krvlju, daruj nas! Da nam u svetu I u rodu Ostane svetlih dela glas! K'o šarna svetlost Duge pune Što s neba goni crni mrak, Nek' dragi kamen Srpske krune Spasenja srpskog bude znak...
Rodoljubiva poezija
926
Vetar je iz oblaka na naša lomna ramena pao pa smo se svi stresli u robijaškom krugu. Dunuo je sa oblaka vijor i spustio u nas mržnju, mećavu hladnu i tugu. Odakle, odakle nam dolaziš, oblače crni što si se nad Šlesku nadvio, odakle si umoran stigao, i ovde pao, i savio nam glave? Što si nam glave savio? Da li si na ur...
Rodoljubiva poezija
264
„Handžar i koplje grudi su moje Proboli evo, – krvce je tek, Ruka mi klonu, snaga mi panu, Još samo što mi postoji jek… Spušta se sunce za gore čarne, Već skriva topli sa neba sjaj… Još samo malo, pa noćca crna. Tu će mi doći mog žića kraj… Sklopiću oči, ukočen stati, Za sve se rastat’ od roda mog… Ne plači, mati, ne p...
Rodoljubiva poezija
942
Ja imam nade za ovaj grad ja imam veliku nadu ja imam grad ja imam jutro svakoga jutra ali jutro moje nade tek dolazi. Ne jutro nade nego jutro ostvarenja ne jutro koje dolazi no koje traje vrlo dugo ne koje dolazi no koje samo sebi menja lik lik velike nade, dolazak ovog grada ja imam ovu nadu svakog jutra. Ja vidim v...
Rodoljubiva poezija
444
Smirila se moja davna rana, Neće srce bunilo da hrani. Bojama ih plavog Teherana Lečim sada u ovoj čajhani. Čajhandžija, okruglih ramena, Da čajhana dopadne se Rusu, Mesto votke i vina rumena U čašu mi čaj crveni usu. Gosti, gazdo, al’ mnogo ne toči. Bašta ti je prepuna behara. Znam zašto mi namignuše oči Iza crnog pri...
Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija
851
Možda kasno, možda mnogo rano, Neprimetno i bez želja svesnih, Ja učinih sebe Don-Žuanom, Kao pravi vetrogonja pesnik. Šta se zbilo? Kuda li to bludim? Svakog dana ja klečim pred drugom. Zbog osmeha sreće da izludim, Nepomiren s izdajom i tugom. Ja sam uvek želeo da manje Progone me nežnosti i draži. Pa zar lažno, šupl...
Ljubavna poezija,Misaono - refleksivna poezija
1024
Gledam tvoje krupne oči zaljubljene, Gde sja vatra — ko zna — grešna ili sveta. Svejedno ljubiš li drugog ili mene: Ti ljubiš nevino kao cvet što cveta. Ljubav bi ti moja bila zatočenje, U tvom bezgraničnom, granica i meta; Takva, večna ženo, kroz život i mrenje U slavi instinkta ti si samo sveta. Ti si sat od kojeg ne...
Ljubavna poezija
954
Jednom, U mladosti, Išao sam nekim pejzažom čednim, U kom su jabukove grane cvilile kao violine, A ukraj puta ražane stabljike Zviždale kao okarine. Ta mi je muzika pod jezikom zaspala sećanjem, Te često zaneto slušam šum u travi, I pred svakim oranjem, Čim oktobar nebo zagaravi, Dah rodne zemlje u srcu mi se javi.
Rodoljubiva poezija
305
Što ste crna kao krst? I masna ko mesarska vrata? Ta senka vam liči na mač čvrst, a skuplja ste od zlata. Što se krijete u robijaški vrt i cvetate iza zida? Još nas ima što volimo smrt i na vama visiti – od stida. Što ne bi pošla na vrhunce, ko kraljevi i vođe? Silnija ste no jarko Sunce, nek vam se klanja ko prođe. Ta...
Misaono - refleksivna poezija
342
Pomeni me u molitvama tvojim Kad sunce pada za daleke gore, Jer znaj da mene kobne misli more, I da se, kao slabo dete, bojim. Ti čista dušo, budi Genoveva, Nad zaspalim Parizom koja bdi, Dokle pod njenim blagoslovom sneva Ljubavnik čedan i zločinci svi; I nek pod tvojom molitvom zaćute, O zaštitnice večna duše moje, S...
Ljubavna poezija
759
Nikad se ne zna ko koga lovi, ko kome kada zamku sprema, koji su oni, koji su ovi, gde zverki ima a gde nema. Tako je to u pravom lovu — lovac u žbunu, a zec na krovu. Kada bi zečevi imali puške sa svojom naravi, toplom zečjom, oni bi gađnli samo kruške kao u bajci najlepšoj, dečjoj. Ni za kakve na svetu novce zečevi n...
Misaono - refleksivna poezija
314
Sećam se samo da je bila nevina i tanka i da joj je kosa bila topla, ko crna svila u nedrima golim. I da je u nama pre uranka zamirisao bagrem beo. Slučajno se setih neveseo, jer volim da sklopim oči i ćutim. Kad bagrem do godine zamiriše, ko zna gde ću biti. U tišini slutim da joj se imena ne mogu setiti nikad više.
Ljubavna poezija
150
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele. Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica, sve sam joj govorio. I plakala j...
Ljubavna poezija
125
Da ih blagosloviš poljupcima, Moji prsti tvoje traže. Želim pogled tvojim očima da napojim, Da u tvojoj kosi sakrijem lice, Da uvek budnim, poslušnim rukama U zanosu prihvatim tvoje, Da uvek novim plamenom oživim Tvoju lepotu, hiljade i hiljade puta, Dok dan i noć – sadašnjost i prošlost Za nas jedno ne postoje. Da se ...
Ljubavna poezija
983
Ja znam ko sam po zvonu što sa zadužbina nemanjićkih peva, po jasnosti njegova glasa, po tome što me od Studenice do Mileševa pradedovi gledaju sa ikonostasa i što svaki u ruci drži hram. Ja imam svetitelja za oca i deda, imam svetitelja za kuma, i na nebesima sve Suhoj planini od gromada preko Sitnice do Rasa i Huma m...
Rodoljubiva poezija
575
Leti, čim dan mine, cvetna polja tako Iz daljine miris opojni svoj liju, Da u snu prozračnom mi lebdimo lako, Uva skoro budnog, sklopljenih očiju. Jasnije su zvezde, mrak blaži izgleda; Polusvetlost večnim svodom je rasuta; Da izgleda svu noć nežna zora bleda, Čekajuć da grane, u dnu neba luta.
Misaono - refleksivna poezija
698
Kad je Sveti Sava išao po zemlji, Još pre svoga rođenja, Dok se zvao Rastko, Kao što ide i sada, Samo ga ne vidimo, A možda je to bilo i docnije. Krenuo je Savinim stopama, Ka Savinom izvoru Na Savinom vrhu Kuda i mi idemo, Jer drugog puta i nema. Kada je negde oko Savina dana Naišao Savinom stranom, Napali su ga psi, ...
Misaono - refleksivna poezija
665
Kad prođu zore, kad zaspe kiše, i nas odavno ne bude više, ovo je, moj daleki sine, poruka za tvog još daljeg sina i za kćer najdaljih naših kćeri kroz mnogo nadanja i godina, za snove šarene i beskrajne, pegave pahulje budućih zora, za čavrljanja, kikot i tajne i za sva pitanja bez odgovora. Kad svenu zore, kad zgasnu...
Misaono - refleksivna poezija
51
Opet vodi me navika U kraj ljubavi i poluostrva večnih, Radionica raj i arkadiju fabrika, Raj od brodova rečnih, I ja ponovo prošaptah: Tu sam opet kraj detinjih lara, I projurih ja po Maloj Ohti kroz hiljadu ara. Ispred — odsjaj na reci, Što se širi pod kamenougljenom maglom, Iza — tramvaj u jeci, Što probruja na most...
Misaono - refleksivna poezija
727
Sve umire na zemlji – majka, mladost, žena iznevjeri i izda drug. Ali ti traži sebi drugu radost, gledaj u hladni, u polarni krug. Uzmi svoj čun, i plovi sve do pola kroz led – I tiho zaboravu daj negdašnju ljubav, borbu, boljku bola… zaboravi pun strasti stari kraj. I svikni, drhtaj otegnutih zima umornoj duši neka bu...
Misaono - refleksivna poezija
354
„…Ako nemas zasto umrijeti Nijesi se trebao radjati. Ako ne znas zasto si se rodio I za pravu smrt si zakasnio. Cilj ljudskog zivota je nesto Zbog cega ces zivot prezirati. Kom je zivot najvisa svetinja I sve ono zbog cega se zivi Sve to nije dostojno zivota Zbog toga se ne moras radjati. A ko se god rodi bez razloga B...
Misaono - refleksivna poezija
1088
U toj dubini Plavoj I bez ruba Tražio sam, već odavno, Goluba. Ali sve što se iznad diglo Nestalo je. Gore su još samo plave boje. Tražiću ga još po krugu Vrtoglavom: Makar oči izgubio Sam U plavom.
Misaono - refleksivna poezija
143
Prošla je bura, stišale se strasti, I ljubav s njima sve je bliže kraju; Drukčije sada tvoje oči sjaju – U njima nema ni sile ni vlasti. Ja čujem: naša srca biju tiše, Tvoj stisak ruke nije onaj prvi; Hladan, bez duše, bez vatre i krvi, Ko da mi zbori: nema ljeta više! Za društvo nekad ne bješe nam stalo, O sebi samo g...
Ljubavna poezija
471
Vi koji zvukom razasutih rima slušate uzdah što beše srcu hrana u prvoj tlapnji mladenačkih dana, kad delom drugi čovek bejah svima, različit stil što plače i misao ima zbog pustih nada i zbog pustih rana, nadam se da će shvatiti kom je znana iskustvom Ijubav: oprost molim njima. No svako je dugo, sada dobro vidim, o m...
Misaono - refleksivna poezija
654
Kao kad zaroniš do dna mora, A samo kamenčić zgrneš u dlan, Tako ti počne neka zora, Tako se završi po neki dan. I suze detinje kaplju sve teže Na snove prazne k’o prazne mreže. A nekad onako, kao od šale, Padne pred tebe zvezda prava, A ti je šutneš vrhom sandale I odeš dalje. I kad se spava, Kad nebo zaljulja sva svo...
Misaono - refleksivna poezija
400
Narcise. Tvoj miris i dno reke mirne. Zelim da uz tebe budem, cvete ljubavi, narcise. Setnim ti okom kruze vali i zaspale ribe, Ocima mojim leptiri i tice. Ti majusan a ja velik. Cvete ljubavi, narcise. Na miru ne ostavljaju ljiljane, andjeoski bele, ogledalo sto ogleda zanose nam iste. Moj bol i sustinu bola. Narcise?
Misaono - refleksivna poezija
789
Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti crni dani, i te plave noći, i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet ćemo naći ista svježa čula, ista srca mlada, i taj nježni osmijeh, blagi i domaći. Tada opet jednom nad svladanim grobo...
Misaono - refleksivna poezija
321
Plavo i zlatno Poslednji prsten vidika Poslednja jabuka sunca Zografe Dokle tvoj pogled dopire Čuješ li konjicu noći Alah il ilalah Kičica tvoja ne drhti Boje se tvoje ne plaše Bliži se konjica noći Alah il ilalah Zografe Šta li vidiš na dnu noći Zlatno i plavo Poslednja zvezda u duši Poslednji beskraj u oku
Misaono - refleksivna poezija
20
Vi venete, slatke ruže, ne nosi vas draga sad, vaj, cvetajte nesrećniku kome dušu lomi jad. Ja se setan sećam dana kad sam bio sasvim tvoj, i rad prvih pupoljaka zorom hito u vrt svoj, I pred tvoje noge baco puno cveća, čitav žbun, a pred tvojim ljupkim licem osećo se nade pun. Vi venete, slatke ruže, ne nosi vas draga...
Ljubavna poezija
685
Nebo mutno, izdubljeno, kobno; Dan ubijen pritisnuo boje, Svetlost, oko; i mrtvilo grobno, Mir i strava oko mene stoje. Kroz prirodu, preko drva, ružno Jesen ide; gole grane ćute. I crnilo obavilo tužno Koru, vidik, vreme i minute. Bol klonuo; magla i bregovi Nose misô . . . i želje se kriju; Tamne slike, blede kao sno...
Misaono - refleksivna poezija
1010
Dođi, da pokušamo. Ja znam da ću opet stajati negde, daleko izvan nas, naslonjena na zid u najudaljenijem kutu sobe na četvrtom spratu. Gledaću velikim očima, sa jako ucrtanim ponorima na svom licu, sa dosta ironije možda, i sa nešto malo sažaljenja: šta rade ovi ljudi? Svejedno. Ja sam najzad razumela da ono što je u ...
Ljubavna poezija
987
JAN MAJEN i moj Srem, Paris, moji mrtvi drugovi, trešnje u Kini, priviđaju mi se još, dok ovde ćutim, bdim, i mrem i ležim, hladan, kao na pepelu klada. Samo, to više i nismo mi, život, a ni zvezde, nego neka čudovišta, polipi, delfini, što se tumbaju preko nas, i plove, i jezde, i urliču: Prah, pepeo, smrt je to. A vi...
Rodoljubiva poezija
1009
Kad sklopim oči – i to jednom biće – Nestaće svesti gde su moje bile Ideje, misli; i pokrov od svile, Poklopac, zemlja telo moje skriće. Videti neću zoru kada sviće, Molitvu, suze onih koji cvile, Ni vlagu, crve što po meni mile, U oblik idu čas dublje, čas pliće. Sve mi se čini da pre nego veo Na misli, snove i ideje ...
Ljubavna poezija
408
Ja nemam suze za one mladiće, Što su ostali klancima i poljem; Sve drug do druga kao jedno biće Kao jedna žrtva naraštaju boljem. Ja nemam suze za one mladiće. Što su veseli pošli iz svog stana, Kao da ih zove za granicom kolo: Njine su grudi pune svetlih rana, Na koje duše prnula je holo. Ja nemam suze za taj pokrov b...
Misaono - refleksivna poezija
538
1. Po svetim poljima otadžbine moje Mnoge svete humke rasturene stoje, Gde vitezi vrli u danima slave Položiše glave. 2. Od kapija tvrdih Vindobone grada, Do obala cvetnih gde proleće vlada, Grob do groba leži i svedoči javno, Da ginusmo slavno. 3. Pa i ovaj spomen, gde zamišljen stojim, Jeste nemi svedok o viteškoj si...
Rodoljubiva poezija
1001
Neka tvoji beli labudi kristalna jezera sanjaju, ali ne veruj moru koje nas vreba i mami. Prostore nevidljiva snaga sanja kojoj se suncokreti klanjaju vidiš li okrenuta zaboravljenim danima u tami? Tebe tri sveta vole tri te vatre prže. A mi idemo ispred nade koju lutajuće pustinje proganjaju. Oni smo što su sve izmisl...
Ljubavna poezija
784
Svaki ostavlja znakove na putu, ne samo trag koraka i stopu nogu, nego i kretnju ruku napregnutu, maglovitu u prolaznom slogu: svi se kreću i mijenjaju u bogu. Lica su ljudi možda zagonetna slova. Lica su valjda izraz izgubljenih snova. Moje dnevno štivo čitanka je glava. Nego me oko glavno užasava. Ima u oku zapisanih...
Misaono - refleksivna poezija
39
Danas, draga, reci meni: nisi l’ možda lik iz snova što ga sparnih letnjih dana rodi mašta pesnikova? Ali ne, ustašca takva, takvu čar što okom gori, tako milo, slatko čedo – pesnik ne zna to da stvori. Baziliske i vampire, gadne akrepe i guje, takve nemani iz bajke žar pesnikov oblikuje. Ali tebe, podlost tvoju, lik š...
Ljubavna poezija
176
Ja nemam mira a u rat ne hrlim; Leden a gorim, plašim se i nadam; Po nebu letim, a na zemlju padam; Ne hvatam ništa, a svet čitav grlim. Amor me kazni da sred uža stojim, Nit omču dreši, nit okove steže, Nit da me smakne, nit da odveže, Neće me živa, ne smatra me svojim. Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim: Umrijeti ž...
Ljubavna poezija
246
Sa mnom je gotovo bilo onoga trena kad sam rekao Nemoj A ti si htela i htela A ja sam pitao Zašto A ti si rekla Zato zato i zato jer tako čini žena Ti si najbolja od svih kojima sam želeo da kažem to što govorim tebi Suviše znam o sebi i o svemu već sam prešao granicu grešnu gde ništa nije sveto i ništa nije sramota Sa...
Ljubavna poezija
1028
Mislim tuđe misli Kradem svoje vreme Provlačim ga Između oblaka, snova, Daljine i snega... Kada poželim Da ti nedostajem Odsanjam pesmu Zatvorim oči I na kaldrmi zamislim Cvet beli. Kada te nema Jer tako hoću Zaledim osmeh U sebi kažem ime Udahnem duboko I pomislim – Tako mi nedostaješ.
Ljubavna poezija
843
Neka priča šta ko hoće, najbolje je biti voće. Čim je vrijeme da se cvate, već bacaju pogled na te. Dok si zelen, blago meni, prođes kao svi zeleni. Kad zarudiš, kad se zrije, svi te žele – ko će prije. Ako niste skloni kvaru, čuvaju vas na ormaru. Čuvaju vas u vitrini i prirodnoj veličini. Ti mirišeš, širiš nadu, izbj...
Misaono - refleksivna poezija
945
Šta vredi plavetno nebo, i zumbul i devojče i laste let. Negde zapeva truba. To iza gora i voda lelek je rušne seljanke. Rod smo. Kad umre čovek, i moje srce rušno je. Otkini zumbul s grudi, pogni glavu; vojnika hoće da zakopaju, a njemu se tako živelo. Šta vredi pop što moli, pa krstača, pa ime, neće se vojnik vratiti...
Rodoljubiva poezija
490
Ti ne voliš i ne žališ mene, nisam više mio srcu tvom? Gledajuć u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smiješak ti je mio, ti si mlada, riječi moje ni nježne, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevši se sa plamenom tvojim. Mnogima si na ko...
Ljubavna poezija
155
Tvoj hod u pregibu svetla ti odela Liči mi na onu hladnu igru zmija, Kad se mirno kreću pod štapom mađija I podižu glavu iz spleta svog tela. Ko talasi mora golubije boje, Ko nemilosrdni vali žuta peska – A odozgo nebo bez sjaja i bleska – Tako raste i sjaj te hladnoće tvoje. Nikada očiju tih – ledna otkrića Ne otkažu ...
Ljubavna poezija
639
Poznavala sam u detinjstvu pticu srca sitnog kao lešnik, a umrla je od tuge već u treću zoru kad su joj ljudi oteli gnezdo i goru. I sećam se nekog starog tužnookog pseta koje je imalo snage da skapa od žalosti kada je nestalo drage ruke iz koje primalo milovanja, udarce i kosti. Samo sam ja preživela smrt voljenog bić...
Misaono - refleksivna poezija
663
Ti u polja, bez povratka, ode. I nek sveto bude Ime Tvoje! Uperivši u mene svoj bodež, crven–koplja od zalaska stoje. Frule zlatne ja ću samo Tvoje na dan crni usnama se taći. Ako molbe odzvoniše svoje – Ja ću, snužden, u polju san naći. Ti ćeš proći u zlatnoj porfiri – al’ ne meni oči da otkrivaš. Nek me ovaj sanjivi ...
Misaono - refleksivna poezija,Ljubavna poezija